11 C
Kotor

Slušaj online radio

Sredozemna medvjedica – vrsta pred izumiranjem

Sredozemna medvjedica
Sredozemna medvjedica

Posljednja fotografija pulske Adriane, na kojoj se u odrazu na morskoj površini vidi pogled uginule životinje usmjeren u nebesko plavetnilo, nastala je 25. avgusta 2014. u uvali Velika draga pokraj Ližnjana

Sredozemna medvjedica (Monachus monachus) pripada redu perajara (Pinnipedia), porodici pravih tuljana (Phocidae), rodu morskih medvjedica (Monachus).

Zovu je još medvid, morski čovik i morski fratar, a mnogi je se sjećaju i kao Adriane, maskote Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Prvi put je znanstveno opisana 1779. godine (Hermann) na temelju lešine pronađene kod Osora na otoku Cresu.

Sredozemna medvjedica
Sredozemna medvjedica

Stanište i brojnost

Ova dobroćudna životinja jedna je od najugroženijih i najmalobrojnijih vrsta sisavaca u svijetu. Nekada je nastanjivala velika područja Sredozemnoga mora, Crnog mora i sjevernog Atlantika uz zapadnu obalu Afrike. Živjela je u kolonijama koristeći prostrane plaže. Povećanje ljudske populacije, turizam, industrija, onečišćenje mora i pretjerani izlov ribe uzrokovali su smanjenje njihovog ukupnog broja, koji se danas procjenjuje na svega oko 350 jedinki. Kako bi preživjela, morala je promijeniti način života i stanište. Danas za noćenje i razmnožavanje koristi morske špilje daleko od ljudi, najčešće s podmorskim ulazom i žalom ili kamenim pločama. Nekada je u Jadranu obitavalo 60-ak jedinki.

Izgled i građa tijela

Odlično je prilagođena za život u moru. Ima vretenasto, hidrodinamično tijelo prekriveno kratkom, mekanom dlakom i debeli potkožni sloj masti. Udovi su evolucijom preobraženi u peraje pomoću kojih brzo i elegantno pliva. Na kopnu se kreće teško i nespretno, podupirući se prednjim udovima. Glava s krupnim očima joj je okrugla, smještena na jakom i debelom vratu. Najveća je među tuljanima, naraste preko 2,5 metra dužine i 300 kilograma težine, a doživi 50 godina. Mužjaci su nešto krupniji od ženki.

Ugroženost i zaštita

Sredozemna medvjedica je kritično ugrožena (vrsta pred izumiranjem). Zaštićena je “Dalmatinskim dekretom” još od 1935. godine. Ribari su je smatrali “štetočinom” koja uništava ribolovne alate i smanjuje njihov ulov. Danas je vrsta zaštićena brojnim hrvatskim i međunarodnim propisima kojima su predviđene visoke kazne za njihovo uznemiravanje ili ubijanje (do 100 000 kuna).

Sredozemna medvjedica
Sredozemna medvjedica

 Pulski “morski čovik”

Medvjedica koja se 2013. i 2014. godine učestalo pojavljivala na pulskim plažama uginula je 25. kolovoza 2014. godine u uvali Velika draga pokraj Ližnjana. Znakovi prepoznavanje jedinke bili su ožiljak na glavi u znaku slova “V”, tamna mrlja na desnom boku i okrugli ožiljak na lijevoj repnoj peraji. Često je viđana duž zapadne i istočne obale Istre te na području Kvarnera. Posljednjih godinu dana nije pokazivala strah od ljudi, ponašala se pitomo, gotovo svakodnevno je zalazila među kupače i sunčala se na plažama, a zanimanje ljudi za Adrianu (kako su je zvali od milja) bilo je ogromno. Čim bi je ugledali, hvatali su se mobitela i javljali drugima, tako da se vijest brzo proširila po cijelom gradu. Zanimljivo je bilo promatrati njihove reakcije pri susretu s medvjedicom. Nisu mogli vjerovati svojim očima, a ushićeni izraz dugo nije silazio s njihovih lica. U početku su ljudi vrlo malo znali o ovoj vrsti. Pri susretu s medvjedicom dolazili su na ideju da je treba polijevati vodom ili odvući nazad u more. Drugi su pak bili zabrinuti za svoju sigurnost ili su je htjeli malo pomaziti. Postavljanjem info-ploča s osnovnim podacima o vrsti i pravilima ponašanja na mjestima gdje se medvjedica pojavljivala, ovakvi problemi su u velikoj mjeri riješeni.

Adriana je bila svojevrstan rekorder u maratonskom plivanju, ali i u ljenčarenju. Znalo se desiti da u jednom danu prepliva nekoliko desetaka kilometara (relacija Pula – Šišan), ali je zabilježeno i kako se odmara u svojoj špilji na Kamenjaku (uvala Mala Kolumbarica) neprekidno tri dana i tri noći. Sredinom svibnja 2014. uočeno je prvo krvarenje u slini, nakon čega je slijedio drastičan pad tjelesne težine. Procjenjuje se da je posljednjih mjeseci izgubila najmanje polovicu tjelesne mase tako da je na kraju imala svega 115 kilograma.

Na obdukciji koja je izvršena 26. avgusta 2014. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu utvrđeno je da se radilo o jedinki ženskog spola starije životne dobi, čiji uzrok smrti su bili zatajenje rada pluća i srca uzrokovano kroničnom upalom pluća (uzročnik: bakterija Pseudomonas aeruginosa). Na rendgenskim snimcima uočeno je 11 zrna lovačke sačme u području glave i 51 zrno u području slabina, križa i repa. Pošto se radi o dva različita promjera kuglica sačme, vjerojatno je medvjedica nastrijeljena dva puta, što nije dovelo do uginuća životinje, ali puno govori o nama kao ljudskoj vrsti.

Napisao/la Marinko Babić; foto: Marinko Babić

Najčitanije