-Nema sreće ako se žena ne osjeća slobodnom. A nema istinske slobode bez finansijske nezavisnosti. To mnogi, naročito na Balkanu, ne razumiju. Ali ja svoju slobodu ne dam. Ona nije znak da nisam dobra majka, kćerka ili partnerka – naprotiv, ona je znak da živim istinsku sebe, što je i poruka ove knjige, istakla je Leila Amidović, predstavljajući svoju prvu knjigu “Tišina žene koja govori” pred publikom u salonu hotela “Cattaro” u Starom gradu.
Objavljivanje knjige je finansirala sopstvenim sredstvima. Izdavači su “Štampar Makarije”- Beograd/Obodsko slovo”- Podgorica, urednik je Radomir Uljarević, a naslovnicu je dizajnirala Iva Uljarević.
Leila Amidović iz Prčanja, završila je Kotorsku gimnaziji, a daljim školovanjem postala je licencirana zastupnica za životno osiguranje i menadžerka prodaje. Knjiga koju je posvetila sinovima Damjanu i Danilu, obuhvata priče koje je zapisivala tokom zadnjih deset godina. Dajući sebi oduška kroz pisanu riječ progovorila je o unutarnjim borbama, odricanjima, snovima, traganjima za svojim sopstvom.
-Kad sam knjigu kreirala bila sam umorna od svih motivacionih govora koji kažu: “Sve to se može lako postići”, a meni nijedan uspjeh nije lako došao- to traži žrtvovanja. Sa druge strane, svaki uspjeh je vrijedan truda, jer samim tim sam ostvarivala svoje snove koje sam imala i kao dijete. To i jeste cilj ove knjige – da svim ženama poručim da nikad ne odustanu od svojih snova, bez obzira na sve što ih prati, bez obzira na ulogu majke, supruge, domaćice, zaposlene žene, kaže Leila za Boka News. Ističe da je ona sve to, ali da je, bez obzira na sve životne izazove koje je imala, nastojala i nastoji da živi punim plućima i da bude ono što jeste. “Nisam savršena, ali sam iskrena”, poručuje Leila.
Težnja za autentičnošću, pak, nosi nerazumijevanje patrijarhalne sredine. Iako poštuje tradiciju, Leila ne želi da joj ona bude lanac u njenom kreativnom izražavanju.
-Knjiga prati sociološki, motivacioni, psihološki i poslovni dio mene, tako da može sa svakog aspekta da se pogleda. Pisana je prostim jezikom, generalno je prijemčiva u smislu da mogu ljudi da je razumiju. Želja mi je da svaka žena, muškarac, pročita knjigu i da je doživi na neki svoj način, onako kako to želi i da knjiga bude dostupna širokoj publici, poručuje Lejla u razgovoru za Boka News.
U svom nadahnutom obraćanju doktorka Danijela Mirović, pulmološkinja i ranije direktorka Rehabilitacionog instituta “Vrmac” Markov rt, koja Leilu zna od malena, istakla je da njena knjiga govori istinom žene “koja je padala, ustajala, sumnjala, voljela, praštala i gradila svoj svijet iznova”.
-Leila Amidović ne govori samo o sebi – ona govori o svima nama. O ženama koje su majke, sestre, kćerke, radnice, liderke. O ženama koje svakoga dana vode male i velike bitke da bi sačuvale dostojanstvo, mir i vjeru u sebe….Ovo je knjiga o prkosu i nježnosti. O ženi koja kaže:”Nisam rođena da me kroje. Rođena sam da blistam”. O ženi koja je naučila da poštovanje ne traži – već ga živi. O ženi koja zna da vjera nije slijepo čekanje, već hod po sopstvenom putu, čak i kad je maglovit i usamljen, kazala je Mirović.
Ocjenivši da je ovo “izuzetno čitko štivo” mr Žarko Božović, novinar i urednik RTCG, izložio je svoju sociološku analizu knjige kroz akcente: “Žena između tišine i glasa”, “Emancipacija kao lični i kolektivni proces”, “Rad, uspjeh i rodne barijere”, “Kolektivna tišina- društvena refleksija”, “Etika, vjera i integritet kao društvene vrijednosti”, “Sociološki značaj knjige”, dajući na kraju svoj zaključak.
Ogledalo i putokaz
– “Tišina žene koja govori” je knjiga koja se ne čita, već se osjeća. To je društveni i duhovni manifest o ženi koja je prestala da traži dozvolu da postoji. Amidović pokazuje da tišina ne mora biti znak slabosti – ona može biti prostor u kojem se rađa nova snaga, nova svijest i novi glas. U svijetu u kojem žene i dalje traže ravnopravan prostor, ova knjiga ima moć da bude ogledalo i putokaz, poručuje Božović, koji je ujedno pročitao i osvrt prof. Aleksandre Sindik na Lejlinu knjigu.
/M.D.P./
