Tematika ovoga kratkog ogleda nema, kako bi to moglo izgledati iz njegovog naslova, direktne veze sa fabulom i sadržajem istoimene Kišove pripovjetke iz Grobnice za Borisa Davidoviča. No, sa druge strane, članak koji (možda) upravo čitate svakako nisam slučajno baš ovako naslovio. Jer, fenomen kojim ću se u istom baviti jest, u krajnjoj liniji, međuodnosodređenog društva koje je u ozbiljnoj krizi- prije svega krizi sistema vrijednosti- sa jedne strane, i raznovrsnih kulturnih manifestacija koje se u tom društvu organizuju, sa druge. A kad su konkretna zemlja i konkretno društvo o kojima ću govoriti povodom pomenutog međuodnosa društva u dubokoj krizii organizacije kulturnih manifestacija (i uopšte statusa kulture) u tom društvu i u toj zemljiCrna Gora i crnogorsko društvo, onda simbolika baš ovakvog naslova- invertovana u odnosu na simboliku koju je identičnim naslovom, u pogledu tematike svoje pripovjetke, imao intenciju kreirati Danilo Kiš- dolazi do izražaja u svom punom smisaonom potencijalu.
U jednom članku apsolutno jenemogućedotaći se svih aspekata odnosa moralne krize određenog društva i institucionalne krize određene države, sa jedne strane, i statusa kulture u toj državi, sa druge. Kad je u pitanju aktuelna Crna Gora, o tome se može napisati čitava jedna monografija. [Već sam problem ne samo apsolutnog odsustva (vizije) relativno jedinstvenog i izbalansiranog kulturnog modela nego, štoviše, oštra suprotstavljenost različitih kulturnih koncepata i modela u Crnoj Gori- često determinisana (tragičnom) suprotstavljenošću pojedinih ideologija- iziskivao bi jedan obiman naučni rad i javnu debatu. Tome se pridružuje i problem ne baš najjasnije definisanog modela kulturne politike i još niz drugih problema koji se tiču odnosa društva i relevantnih državnih institucija, sa jedne strane, i kulturne dinamike, sa druge]. Upravo zbog te kompleksnosti problema međuodnosa društva, države i kulture- koja za posljedicu ima nemogućnost da se u članku ovog tipa taj problem obradi u cijelosti- ja ću svoju pažnju ovdje usredsrediti na samo jedan od aspekata kulture koji ulazi u relaciju sa ekonomsko-etičkim stanjem u kome se nalaze crnogorsko društvo i država Crna Gora. Taj aspekt kulturnog života je organizacija kulturnih manifestacija i percepcijatih kulturnih manifestacija od strane građana. U konkretnom slučaju ograničiću se na percepciju- od strane određenog broja građana Tivta- kulturnog života u Tivtu.
Ne uzimam Tivat kao ogledno polje i oglednu sredinu za proučavani fenomen tek i samo zbog toga što u tom gradu živim. Dva su razloga zbog kojih je baš Tivat- kroz percepciju, od strane Tivćana, kulturnih manifestacija koje se u njemu organizuju- pogodna sredina za ispitivanje odnosa između nekih magistralnih procesa u aktuelnom crnogorskom društvu, sa jedne strane, i organizacije kulturnih dešavanja, sa druge. Prvo, Tivat je grad u kojem se- pogotovo u ljetnjem periodu (i ne samo u ljetnjem periodu)- organizuje iznimno veliki broj raznovrsnih kulturnih manifestacija. To će reći da je, barem ljeti, svakodnevna kulturna ponuda u Tivtu veoma bogata i da u okviru te kulturne ponude nesumnjivo ima i, u umjetničkom smislu,kvalitetnih sadržaja. Dakle, razlog eventualnog nezadovoljstva građana kulturnom ponudom, kad je Tivat u pitanju, a priori ne može biti oskudnost kulturnih manifestacija. Drugo, za Tivat postoje- kakvi-takvi- podaci na osnovu kojih se može nešto zaključivati i zaključiti o percepciji kulturnih manifestacija od strane građana. Naime, Radio Tivat uradio je u toku ljeta dvije ankete kad je organizacija kulturnih mafestacija u Tivtu u pitanju. U jednoj od tih anketa- na pitanje da li im se dopada kulturni život u Tivtu- 30% građana odgovorilo je negativno vs. 70% onih koji su dali pozitivan odgovor, a u drugoj anketi- na pitanje da li su zadovoljni ovogodišnjim izdanjem festivala Purgatorije– odgovor građana bio je bukvalno podijeljen: 49,77% građana bilo je zadovoljno, 50,23% nezadovoljno. (Naravno, autor ovih redova apsolutno je svjestan činjenice da ograničavanje proučavanja odnosa organizacije kulturnih manifestacija i njihove percepcije od strane građana samo na Tivat negativno utiče na opštost zaključaka. Kad je u pitanju nivo čitave Crne Gore, slične- štoviše mnogo podrobnije- ankete trebalo bi uraditi i u ostalim gradovima naše zemlje, prije svega u Podgorici. No- usprkos limitirajućem dosegu zaključaka- vjerujem da će ovaj članak ipak biti poticajan i inventivan).
Što možemo zaključiti na osnovu rezultata pomenute dvije ankete provedene na sajtu Radija Tivat? Najprije, da je relativno veliki broj građana- u gradu u kojem je kulturna ponuda bogata- nezadovoljan kulturnim manifestacijama. Teoretski, moguće je pretpostaviti tri razloga za to: a) nezadovoljstvo čisto umjetničkim kvalitetom kulturnih manifestacija; b) neprihvatanje određenih ideoloških aspekata u okviru pojedinih kulturnih manifestacija, i kao rezultat toga izraženo nezadovoljstvo određenog broja građana Tivta kulturnim životom; c) nezadovoljstvo kulturnom ponudom zbog povezivanja kulturnih manifestacija sa organizatorima tih kulturnih manifestacija. Prve dvije mogućnosti- premda su u teoretskom smislu sasvim legitimne- moramo odbaciti. Naprosto, najveći broj naših građana (bez i najmanje namjere da bilo koga uvrijedim) nema, sa jedne strane, dovoljno razvijene estetske kriterijume da procijeni, npr., jesu li neka predstava ili neka izvedba klasične muzike dobri ili ne, a, sa druge, svakako je mali broj građana koji bi neku kulturnu manifestaciju proglasili lošom zbog toga što se eventualno ne slažu sa nekim ideološkim aspektima vezanim za tu manifestaciju. Dakle, ostaje nam treća mogućnost: izraženo nezadovoljstvo određenog broja građana Tivta kulturnom ponudom zbog povezivanja te kulturne ponude sa njenim organizatorima. I tu je ona dodirna tačka između kulture- u ovom slučaju u jednom gradu- i politike i društva te društvenih procesa. Naime, ako konstatujemo da veliki broj građana koji su se uključili u pomenute ankete nije nezadovoljan samom kulturnom ponudom kao takvom, nego je njihovo nezadovoljstvo povezano sa organizatorima tih kulturnih manifestacija- dakle direktorima institucija zaduženih za organizaciju kulturnih manifestacija koje percipiraju ne kao djelatnike iz sfere kulture, nego kao predstavnike aktuelnog režima na vlasti- onda je sasvim jasno da ti ljudi kulturne manifestacije i uopšte kulturu doživljavaju kao,nazovimo to tako, svjesni pokušaj šminkanja katastrofalne situacije u društvu organizacijom kulturnih dešavanja; panem et circenses, što bi rekli stari Rimljani. Ako- polazeći od upravo rečenog- nastavimo sa uopštavanjem zaključaka, dolazimo i do suštine odnosa društva i kulture u Crnoj Gori, suštine koja je duboko tragična. Organizacija kulturnih dešavanja i uopšte kulturau Crnoj Gori, naime, dominantno nije ono što bi trebalo da bude- dakle aktivnost usmjerena na oplemenjivanje, prosvjetljenje i divinizaciju ljudi- nego aktivnost prije svega usmjerena na (samo)obmanu: na- putem organizacije kulturnih dešavanja- dokazivanje sebi i ubjeđivanje drugih i nas samih kao zajednice da smo jedno posve normalno društvo, kao što je npr. neko skandinavsko društvo. Neko maliciozan mogao bi sad primijetiti da bi nam- ako će to doprinjeti ozdravljenju crnogorskog društva- možda najbolje bilo da više ne organizujemo kulturne manifestacije pa da budemo jedini narod u civilizovanom svijetu koji nema organizovan kulturni život. Takva eventualna primjedba, naravno, promašila bi metu. Jer, kulturna djelatnost je djelatnost koja je ipak posteriorna i koja kao svoju osnovu zahtijeva društvo koje je barem elementarno uređeno i u kojem institucije besprekorno funkcionišu. A, složićemo se, aktuelno crnogorsko društvo svjetlosnim je godinama daleko od tog stanja. I u njemu se kulturni život i organizacija kulturnih manifestacija mogu uporediti sa privijanjem zavoja na zagnjojenu i neočišćenu ranu.
U Kišovoj pripovjeci knjige i lik koji se bavi (židovskom) duhovnošću žrtve su ljudi koje Kiš metaforično naziva psima, što dovoljno govori o njihovom antropološkom profilu. Ovaj članak pokazuje da knjige, uzete kao metafora za kulturu- u društvima potpuno poremećenog sistema vrijednosti kakvo je aktuelno crnogorsko- mogu potpuno promijeniti svoju temeljnu funkciju i čak postati oruđe u rukama nekih ljudi koji knjigama manipulišu da prikriju ozbiljne društvene probleme. Da ne kažem u šapama nekih pasa jer je ovo vrijeme korektnog jezika i sve sterilnijih i nemoćnijih metafora.
/prof.dr Miomir Abović/
