Planinarski klub “Subra” organizovao je proteklog vikenda, drugu radionicu tradicionalne gradnje, u kamenu “na suvo”. Nakon okruženja planinarskog doma “Za Vratlom”, gdje se radilo na podizanju novih suvomeđa, na red je došla i okolina planinarskog doma “Orjen sedlo”, gdje je 10 volontera radilo na obnovi urušenog suhozidnog podzida boćarskog zoga.
Boćanje kraj Orjenske lokve, na 1600 metra nadmorske visine je 80-ih godina prošlog vijeka bilo uobičajena pojava, ali su vrijeme, ratovi i besparica učinili svoje. Trava je pokrila teren, zidovi se urušili, b boća zaboravljena.
Radionica je ispala odlična prilika da se degradacija ovog jedinstvene lokacije zaustavi, a da se ujedno ponovo okrenemo starim vrijednostima. I suvomeđe i zogovi to svakako jesu. Obilježja su jadranske obale, njene tradicije i kulture življenja. Doduše, Jadransko more se sa Orjenskog sedla vidi neupadljivo, u daljini, ali je utoliko značajnije sačuvati njegove refleksije. Za pretpostaviti je da je zog na prevoju Orjensko sedlo njegova najviša lokacija u Crnoj Gori, možda i šire.
Prava atrakcija bi bila vratiti ga u aktivnu upotrebu jer planinsko okruženje i niska temperatura čine boćanje i u najtoplijem ljetnjem danu sasvim ugodnim. Radionica “Orjensko sedlo 2015.” je ostvarila preduslove za neku buduću cjelovitu revitalizaciju. Veliki potez obrušene suvomeđe je prezidan, teren ponovo nasut i poravnan. U ovaj posao uložen je veliki fizički napor, znanje i strpljenje, doneseno je iz okoline više tona kamena, a od “građevinske mehanizacije” na raspolaganju su bile samo dobre stare kariole. Bilo je tu i muških i ženskih, uključilo se i mlado i staro, znalci u ovom poslu, ali i potpuni početnici.
Demonstratori u gradnji su bili Nikola Brajović i Goran Vuković, dok je teoretski dio izveo Željko Starčević, vođa radionice i potpisnik ovih redova.
