Lijep je osjećaj kada staneš na kamen-međaš i jednom nogom si u Hrvatskoj, a drugom si u Crnoj Gori
Vrh Ilinica poviše Njivica, iznad sela Žvinje u Herceg Novom, jedno je od omiljenih izletišta Bokelja/ki, a sudeći po posjećenosti – i stranaca, posebno Rusa, Ukrajinaca i, naravno, onih iz susjedne Hrvatske. Razlog tome je ljepota predjela kroz koji se prolazi na stazi do cilja, istorijsko i kulturno naslijeđe kojim odiše, a ponajviše fantastična panorama ukrug na sve četiri strane svijeta, sa pogledom na Jadransko primorje – s jedne strane na Hrvatsko priobalje, a sa druge na Crnogorsko. Kamen- međaš postavljen u ogradi oko crkve Sv. Ilije označava granicu između dvije države, ali u neku ruku i poveznicu između njih, jer ljepota prirode nema granica. Ovdje je i spomenik francuskim vojnicima iz doba Napoleonove vladavine, a južno od crkve je i stećak- mramorna nadgrobna ploča iz XV vijeka, koja, opet, nosi svoju priču.
-Zaista je lijep osjećaj kada staneš na taj kamen i jednom nogom si u Hrvatskoj, a drugom si u Crnoj Gori. Osjećam se ovdje kao ptica, opušteno i slobodno, kao da je čitav svijet moj, dišem punim plućima. Odavde se vidi Molunat, Vitaljina, tamo iza su Konavle, odakle su do prije 50-ak godina seljani krševitom stazom dolazili preko brda Ilinica u Herceg Novi, donoseći svoje proizvode na pijacu. Oni su išli ovom stazom ka Staroj banji, kojom smo mi došli. Nažalost, staza za hrvatske strane je sada zarasla, kaže Ifeta Ždrale, koja živi u Novom od 1979. godine, a pješači tek par godina i to iz zdravstvenih razloga.
-Svi su planinari veseli, iskreni, prirodni, znaju da uživaju u svakom cvijetu, stablu masline, hrasta, u svakom kamenčiću, u prirodi se svi vraćamo svom izvorištu, a to je zdravo i za tijelo i za duh, poručuje Ifeta. S obzirom da često dolazi na Ilinicu, ona je ovog vikenda bila vodičkinja grupi prijatelja planinara iz Boke, koje je, nakon Ilinice, povela i u obilazak tvrđave Španjola.
Nekoliko je staza kojima se od Igala dolazi do vrha Ilinica, ali za ljubitelje pješačenja najljepša je ona strma, kamenita pješačka staza iz Stare banje u Igalu, kojom su se u davna vremena seljani spuštali u grad na tržnicu. Ova se staza danas kroz selo Žvinje ukršta sa kolskim putem, na nekim mjestima razrovanim velikim iskopima za novogradnju, koja drastično odudara od ambijentalne seoske arhitekture.
Uz dobru markaciju i uredno postavljene info-table, do vrha se lako stiže. Kamenitom stazom se usput prolazi kroz poljoprivredna gazdinstva sa plastenicima za uzgoj povrća, suhomeđama i plodoredom raštana posađenog na otvorenom, sa jatom kokošaka takođe na otvorenom, kao i pored livada za ispašu malog stada ovaca, što je pravi doživljaj za ljude koji dolaze iz urbane sredine.
Put ka Ilinici dovešće vas i do Ranča “Aryen” u Žvinju, sa zoološkim vrtom i školom jahanja.
Nažalost, ni ovako lijepa mjesta nijesu pošteđena loših ljudskih navika- odlaganja smeća pored puta. Fotografijom smo zabilježili odbačeni šut i stvrdnuti beton, izbačen niz padinu, koji ružno odudara od tradicionalne gradnje i zelenog okoliša, sa pogledom na jadransku obalu.
Spomenik francuskim vojnicima
Na Ilinici je spomenik francuskim vojnicima, poginulim 29. i 30. novembra 1806. godine, u borbama Napoleonovog generala Marmona koji je iz Dubrovnika krenuo da osvaja Boku. Istoričari pišu da je udruženim braniteljima – crnogorskim, ruskim i bokeljskim trupama, komandovao viceadmiral Ruske flote Dmitrij Nikolajevič Senjavin. Među poginulim francuskim vojnicima, koji su sahranjeni na Ilinici je i kapetan Gaje, ađutant generala Marmona. Prema predanju, mjesto njihovog počivališta je izabrano kako bi oni sa ove pozicije mogli “da gledaju” prema svojoj domovini. Spomenik su podigli francuski solunski vojnici 126. Odreda koji su u Boku došli 1919. godine.
U prasak zore pogled seže do Pulje
Cijelo brdo dobilo je naziv po crkvi Sv. Ilije, koja pripada Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i Primorskoj. Njena izgradnja je datirana 1600. godine, ali se pretpostavlja da je mnogo starija. Obnovljena je i živopisana, a na info-tabli se može pročitati dio zapisa popa Špira Lučića iz 1897. godine, o ljepoti pogleda sa ovog vrha na Jadransko more, Bokeljski zaliv, na Dubrovnik, Kotor, Bar, Lovćen. Posebno ističe da “kada je čisto ljetošnje jutro, u prasak zore može se sa Ilina-vrha sa durbinom viđeti i obala Pulje preko Jadranskoga mora”.
“Ko jednom dođe na Ilin-vrh jopet ga želja vuče da kod njega dođe da se nauživa lijepoga pogleda”, stoji u zapisu popa Lučića.
/M.D.P./
