U ovoj vrsti ribolova nema zarade. Kad sve oduzmeš i zbrojiš, u najboljem slučaju nađeš se na nekoj pozitivnoj nuli. Ali ribolov nam svima neizmjerno mnogo znači – što bi po čitave dane radili da nema toga. To je naprosto stil života, kazuju nam bašćanski mali ribari Miljenko Vlašić, Ive Barbalić, Dinko Galjanić, Miro Babić i Vejo Dika, piše Novi list.
Ne bojimo se da ćemo ostati bez nekoliko kila ribe, bojimo se da će nam oduzeti način života – strahuju bašćanski mali ribari s kojima smo razgovarali uoči donošenja Pravilnika o malom obalnom ribolovu i predaje zahtjeva nadležnom ministarstvu za svega 3.500 povlastica za mali obalni ribolov, koliko će ih biti izdano za čitavo hrvatsko priobalje i otoke.
Miljenko Vlašić, Ive Barbalić, Dinko Galjanić, Miro Babić i Vejo Dika redom su već vremešni ljudi, uglavnom bivši profesionalni ribari ili pomorci koji umirovljeničke dane krate odlaskom na more, kako bi ulovili par kila ribe, liganja ili pokoju hobotnicu. Uglavnom za vlastite potrebe, a dobar dio ulova podijele rodbini i prijateljima. Svi su do sad imali dozvole za mali ribolov, ali niti jedan od njih nije se time bavio zbog zarade, ističu, nego prvenstveno zbog užitka u boravku na moru, ribarenju i nezaobilaznom »ribarskom prigovaranju« te druženju s prijateljima.
– Ako pričamo o novcu i zaradi, morate znati da toga u ovoj vrsti ribolova nema. Otprilike se, kad sve oduzmeš i zbrojiš, u najboljem slučaju nađeš na nekoj pozitivnoj nuli. Tako da mi sigurno ne ribarimo radi zarade. Ali ribolov nam svima neizmjerno mnogo znači. Em uloviš ribe za familiju, em daš nešto prijateljima, a najvažnije od svega – što bi po čitave dane radili da nema toga, kaže Vlašić.
– To je naprosto stil života – nadovezuje se Galjanić, objašnjavajući kako ulovljena riba dobro dođe na obiteljskom stolu, ali još više koristi ribari imaju jer im je to glavna aktivnost, naročito zimi.
– Jučer sam ulovio tri lignje. Od toga sigurno neću imati neke velike financijske koristi, ali ja sam i s tim bio sretan. Što bih radio, kao umirovljenik, da nema ribolova. Nama je to doslovce i fizička i duševna hrana, a osim toga, kad si na barci, nisi va oštariji pa se i to može uračunati kao plus na računu – kaže ribar.
Ribolov, objašnjavaju njegovi sumještani i kolege mali ribari, znači svakodnevni obilazak barke, veće i manje popravke broda, motora i ribarskih alata, raznorazne pripreme, što ne samo da im »ubija« višak slobodnog vremena, nego ih i svakodnevno okuplja u portu i potiče na međusobno druženje.
– A o čemu bismo mi po čitave dane razgovarali? Ovako uvijek imamo temu za ćakule – kakvo će vrijeme biti, hoćemo li moći na more, tko je koliko ribe ulovio, na koji peškafondo se lignje bolje love, a naravno tu su i stalne šale, sitne smicalice i doskočice, bez kojih bi nam život bio neizmjerno siromašniji – kaže Barbalić.
