Znaš, dječački san nam je preploviti Atlantik, počinju svoju priču dva Riječanina, Vedran Kabalin i Slobodan Velikić, koji će ove godine biti među 87 sudionika ekstremne jedriličarske regate MiniTransat koji starta 1. listopada iz Francuske, a završava na Martiniqueu. Istu regatu je 2007. završio Šime Stipaničev piše Jutarnji list.
Prvo pitanje koje bi većina smrtnika postavila je zašto ići na put od preko 4000 milja u kadici od 6,5 metara. Je li u pitanju neko dokazivanje muškosti, drugi pubertet ili ulazak u krizu srednjih godina?
– Ha, ha… Ništa takvoga. Želja za avanturom i vrhunski užitak. Vedran i ja smo prijatelji od srednje škole. Išli smo u isti razred Prirodoslovno-matematičke gimnazije i tijekom godina razvili smo veliku ljubav prema samačkom jedrenju. Čisto iz praktičkih razloga jer smo se mučili skupiti desetak ljudi za regatu. Onda smo se dosjetili. Hej, pa zašto ne bismo probali jedriti sami… – priča Vedran Kabalin, direktor marine Mali Lošinj.
Ženska imena
Projekt odlaska preko oceana započeo je 2011. na jednoj od najpoznatijih svjetskih regata, Fastnetu, koja se jedri u Velikoj Britaniji. Nakon toga povratka nije bilo…
– Naši zajednički jedriličarski prijatelji, Slovenci Kristian Hajnšek i Andraž Mihelin na Mini Transatu, su nam rekli: Morate to jednom u životu probati. Sredinom 2012. kupio sam brod s brojem 704, moja mini beba stajala je 30-ak tisuća eura. Zove se Eloa prema imaginarnom dlakavom liku moje kćeri…
Slobodan Dado Velikić ima malo drugačiju priču sa svojom Sisom 2…
– Prvo, da pojasnim ime. Dakle, brodovima se obično daju ženska imena. A prvi moj brod klase 505 dobio je ime Sisa nakon duge rasprave. U jednom smo društvu raspravljali o najženstvenijem dijelu ženskog tijela. Netko je spomenuo oči, svi smo se samo nasmijali… Dupe je bilo prevulgarno, pa je nastala Sisa, a ova jedrilica je samo dobila broj dva…
Kako bi sakupio novac potreban za kupnju jedrilice, Velikić je organizirao crowdfunding kampanju.
– Nakon što je Vedran kupio brod, vidio sam da kasnim. Dao sam otkaz na poslu u Zagrebu i odlučio dvije godine života posvetiti samo ovom projektu. Kroz crowdfunding sam sakupio 16 tisuća dolara, gotovo za pola broda. Bez njih stvarno ne bi bilo ničega. Kako zahvaliti Woo Jie Kai što je sa 15$ pomogla/o kako bi neki tamo Hrvat ispunio svoj san? Ukupno je novac dalo 147 ljudi sa 4 kontinenta. Kako bi sakupio dovoljno novca, iznajmljujem stan u Zagrebu, a mama me u Rijeci trpi kod sebe u stanu – ispričao je Velikić.
Nema varanja
Sam sustav kvalifikacija za regatu je test samog sebe i jedrilice.
– Da bi sudjelovao na Mini Transatu jedriličar mora odraditi kvalifikacijske cikluse koji obuhvaćaju minimalno 1000 milja samostalnog jedrenja ili u dvoje, ali istim brodom kojim planira jedriti i preko Atlantika, te mora odraditi i još 1000 milja neprekidnog jedrenja, ali samostalno. Mi smo jedrili od Genove do doma, svaki na svojem brodu. Nema varanja jer moraš snimiti GPS poziciju na postajama koje određuje organizator i voditi dnevnik. Tako da je to “krvavo” zarađena ulaznica.
Tih 1000 milja dobra je simulacija što će se događati tamo preko velikog mora.
– Najvažnije ostati psihički zdrav. Prema projekcijama u 24 sata smiješ spavati oko četiri do pet sati, ali u komadu najviše oko 50 minuta. Ne spava se između 18 i 21 sat, a najveća te kriza pere tijekom noći, od 2 do 5. Neki jedriličari su imali fantomske boli, halucinacije, a ja sam tijekom spavanja od pola sata sanjao da sve stvari koje na brodu moram napraviti, radi netko drugi… Hrana? Sav taj vakumirani d… ima isti okus, pomalo kiselkasti, ali s maslinovim uljem je jestiv – pojašnjava Velikić.
Osim spavanja, veliki je problem socijalni život na moru.
– Nemaš s kime pričati. Jedini razgovori su mogući ako je netko 20-ak milja od tebe koliko hvata VHF signal. Najveći lijek za to je muzika. A uzet ću i ukulele pa zasvirati nasred oceana. Bit ću sam sebi kapetan, mornar, doktor, motivator, kuhar… – najavio je Kabalin.
Interna oklada
Najveći strah za jedriličare predstavljaju ploveći objekti.
– Sudar s kitom ili kontejnerom je nešto što ne bih voljeli doživjeti. Na drugoj ekstremnoj regati Vendée Globe trećina brodova imala je sudar. Neki su nastavili, a drugima je preostalo stisnuti SOS. U tom slučaju organizator spašava tebe, ali ne i brod, a nama je ostati bez broda, kao da ostaneš bez brata.
Vedran i Slobodan imaju cilj završiti regatu, a interna oklada na obje postaje je jednaka.
– Večeru plaća onaj tko prvi dođe. Onaj drugi je luzer, pa mu je ta večer neka mala nagrada…
www.slobodnadalmacija.hr
