Ovo je materijalizovano, možete da vidite originalni aparat, autentičnu laku i tešku ronilačku opremu, kako se nekad ronilo, kazao je Gačević za Boka News
Postavka “Istorija ronjenja – Evolucija ronilačke opreme kroz vrijeme” u Galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore u Kotoru, koja obuhvata predmete iz privatne kolekcije Dragana Gačevića, pasioniranog ronioca, instruktora, istraživača i istoričara ronjenja, izazvala je veliko interesovanje ljubitelja ronjenja svih uzrasta, domaćih i stranih. Posebno raduje zanimanje mladih za istoriju ronjenja, kao i prisustvo inostranih posjetilaca, za koje su ovi eksponati bili prava atrakcija. Tema ronjenja spojila je generacije i ljude svih meridijana. Svi su uputili pohvale autoru izložbe, Draganu Gačeviću, autoru knjige “Podmorje Crne Gore”, pronalazaču brojnih olupina brodova u Crnoj Gori. Ljubitelji ronjenja imaju priliku da do 17. juna u Galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore kroz njegovu kolekciju saznaju najvažnije detalje o razvoju ronilaštva na ovim prostorima.
U postavci su, kako nam jer Gačević pojasnio, ronilačka oprema italijanske firme „Galeaci“, britanske proizvodnje Ziber- Gorman i njemačke proizvodnje „Drager“, sve s početka XX vijeka takođe, tu su i aparati lake autonomne ronilačke opreme (bez kablova i crijeva povezanih sa površinom mora), sa zatvorenim krugom disanja njemačkog proizvođača (pravljene za vojne potrebe). Tu je i aparat sa slušalicom i mikrofonom za podvodnu vezu sa operaterom na otvorenom, izložene su diplome i uvjerenja o završenoj obuci za ronjenje, puno fotografija koje svjedoče o bokeljskim roniocima i tehnologiji ronjenja s početka prošloga vijeka, brojne stručne knjige i priručnici iz domena ronilaštva. Gačević za Boka news izdvaja knjigu o 50-godišnjici „Brodospasa“, firme koja se najviše bavila ronjenjem u komercijalne svrhe, knjigu „Ronjenje i podvodni radovi“, kao i veliku kameru kojom su snimljeni kadrovi za TV-serijal „Tajne Jadrana“.
-Ova izložba predstavlja ronjenje kakvo je nekada bilo, danas je to kudikamo naprednije, kao što je i telefonska tehnika. Ranije su se u ronjenju koristili sat i kompas, a danas vam kompjuter pokazuje i dubinu i vrijeme i brzinu i upozorava vas, kazao je Gačević za Boka News i dodao da sakuplja ronilačke eksponate zadnje tri decenije.
– Nastojim da nešto od toga sačuvam, da nešto ostane, da ne bi bilo da je „ronjenje počelo sa mnom i završilo sa mnom“, da možemo mladim generacijama prenijeti šta je i kako je prije bilo u oblasti ronilaštva. Ovo je prilika da se nešto nauči, dobar primjer da se vidi kako su prije ronili. Puno toga je napisano, a ovo je materijalizovano, možete da vidite originalni aparat, autentičnu laku i tešku ronilačku opremu, kako se nekad ronilo, kazao je Gačević za BN.
NAKON POMORSKOG MUZEJA SELI SE U DVORANU PARK
Na naše pitanje da li će ovu zbirku pokloniti Pomorskom muzeju Crne Gore, Gačević odgovara da će je najprije preseliti u Herceg Novi.
-U dogovoru sa Opštinom, najvjerovatnije će ova zbirka biti izložena u foajeu Dvorane Park, gdje je puno veći priostor, pa mogu da donesem još mnogo drugih i većih stvari, ovdje je malo skučen prostor. Namjera mi je da napravim jednu izložbu da zainteresovani mogu i tamo da vide ovo što vide i posjetioci u Kotoru. Ako se bude desilo da se zainteresuju za stalnu postavku, o tome možemo da razgovaramo, poručio je Gačević, koji se i dalje aktivno bavi ronjenjem.
MOTIVACIJA ZA KOLEKCIONARE
Suorganizator ove izložbe u sklopu manifestacije “Podvodni kulturni predjeli Crne Gore” je Laboratorija za arheologiju pomorstva Univerziteta Crne Gore.
-Kroz projekat koji je koristio najmodernije tehnologije mi smo pokrenuli tu temu u Crnoj Gori i ova izložba je materijalizacija dvogodišne saradnje sa Pomorskim muzejem koju ima Laboratorija za arheologiju pomorstva kroz koju smo htjeli da animiramo ljude koji imaju privatne kolekcije, da ih donesu u Muzej i da ih predstave javnosti kako bi zaista predstavili cijelu istoriju trazvoja podvodnih aktivnosti, atraktivnosti koje danas dijelom predstavljamo i kroz modernu tehnologiju, kazao je za Boka News Darko Kovačević, osnivač i rukovodilac ove Laboratorije.
Kustos pomorsko-tehničke zbirke Ilija Mlinarević istakao je da su tehničke zbirke kao što je ova, zapravo srce muzeja, jer “da nije bilo tehnike, ne bi bilo svih naših slavnih pomoraca, pa je tako i u ronjenju”.
-Ovim otkrivamo svijet dubina i to na najbolji način iz privatne kolekcije gospodina Dragana Gačevića. On je jedini koji je ovoliki broj predmeta sakupio, sačuvao i održavao sve ovo vrijeme i nama danas prezentuje, kazao je Mlinarević. Podršku organizovanju ove izložbe pružile su Opština i Turistička organizacija Opštine Kotor.
ISTORIJA RONJENJA U BOKI
Gačević je objasnio da je ronjenje u Boku Kotorsku donijela Austrougarska mornarica krajem 19. vijeka izgradnjom tivatskog “Arsenala”, gdje je 1897. godine izgrađen prvi brod. Ronjenje je u došlo iz Pule, koja je bila centar Austrougarske ratne mornarice. Tamo se još krajem 19. vijeka formirala ronilačka škola koja je trajala sve do odlaska Austrougarske sa tih prostora. U Šibenskom akvatorijumu se, nakon Prvog svjetskog rata, za potrebe Ratne mornarice kao privredna grana razvijalo spužarstvo, paralelno sa razvojem ronjenja. Prvi ronioci bili su iz redova Austrougarske mornarice u Boki Kotorskoj, koji su ovdje ostali. Među njima je najpoznatiji Alojzije Polak, porijeklom Čeh. , koji je vodio ronilačku školu u Kraljevskoj ratnoj mormarici, sve do tridesetih godina prošloga vijeka, kada je morao da je napusti zbog starosti. U Tivtu je 1927. godine prvi put organizovano ronjenje sa autonomnom ronilačkom opremom za potrebe osposobljavanja budućih podmorničara za dvije podmornice koje su 1928. godine došle u Boku Kotorsku.
Po riječima Gačevića, to je bio prvi slučaj da se na ovom dijelu jadranske obale odvija “autonomno ronjenje”- bez kaciga i crijeva, a sve za potrebe spašavanja posada podmornica.
-Godine 1932. napisano je prvo pravilo za ronilačku službu u kraljevskoj mornarici Jugoslavije. Alojzija Polaka naslijedio je Jozo Komadina. U Tivat je 1933. godine došao ronilački brod “Spasilac” iz Hamburga. To je prvi veliki brod koji je bio osposobljen za potrebe spašavanja podmorničara iz potopljenjne podmornice.
POČECI CIVILNOG RONJENJA
Paralelno sa vojnim odvijao se i razvoj civilnog ronjenja. Prvi instruktor ronjenja koji je bio iz ovih krajeva, Karlo Bauer, rođen u Zelenici 1911. godine. Bio je legenda bivšeg jugoslovenskog ronjenja, takođe olimpijac u jedrenju. Roneći je, 1954. godine, izgubio život u Splitu.
Preduzeće “Brodospas” za vađenje potopljenih brodova formirano je 1948. godine sa sjedištem u Rijeci, kasnije je preseljeno u Split. “Brodospas” je Boki prvi krenuo sa vađenjem jednog velikog italijanskog broda koji je bio potopljen u Tivatskom zalivu. Brod je izvađen, željezo izrezano i odvezeno za Vareš i Zenicu. Vojno i civilno ronjenje počelo se razvijati 60-tih godina. Prvi ronilački klubovi formirani su u Sloveniji, zatim u Hrvatskoj i u Srbiji, a nešto kasnije i u drugim republikama. Tada se krenulo masovno sa “autonomnim ronjenjem” koje danas poznajemo kao ronjenje.
Sredinom 80-tih godina je u Beogradu napravljen moderan brod za ronjenje i spašavajnje podmorničara “Spasilac” koji je bio opremljen najmodernijom opremom tog vremena i sistemom barokomora za dubinsko ronjenje, kratkotrajno i dugotrajno. Tada su u ratnu mornaricu stigle i neke nove ronilačke barkase opremljene za autonomno ronjene za teška ronjenja, pojasnio je Gačevići i dodao da je danas ronjenje poznato kao turistička ponuda.
Početkom 90-tih godina otvoreni su brojni ronilački centri i došlo je do ekspanzije u turističkom ronjenju. Danas su svi brodovi, potonuli u prošlosti dostupni roniocima, pretvoreni u neke ronilačke destinacije, te su postali hit u turističkoj ponudi kako Crne Gore, tako i drugih država, zaključio je Gačević.
/M.D.P./
