Šetnja po Mjesečini, dobri ljudi i prijatna atmosfera u prirodi uz mirise žalfije, majčine dušice… šta ljepše poželjeti za ovako divnu noć i početak ljeta
Hodajući grebenom poluostrva Vrmac do najvišeg vrha- Svetog Ilije (785 mnv) u noći punog Mjeseca 21. na 22. jun, grupa od 30 planinara (većinom planinarki) iz cijele Boke Kotorske imala je jedinstvenu priliku da u tišini i u ozračju Sunčevog saputnika doživi Ravnodnevicu i početak ljetnjeg solsticija (suncostaja).
Od početka polaska na platou kod tvrđave dok Mjesec još nije „izašao, pješaci su hodali ćutke, bez svjetiljki, jer je noć bila „prozračna“. Navikavajući se na osjećaj gaženja po različitom tlu na stazi dugoj 5,5 kilometara (u jednom pravcu), raspoznavali su mekanu površinu posutu borovim iglicama, onu škripavu od šljunka i stazu kamenitu i grubu pri samom vrhu nadomak Sv. Ilije. A kada se Mjesec oko 21.30 sati pojavio iza Pestingradskog masiva, lampe im nisi ni bile potrebne. Čitavim putem do vrha i nazad njegovo „lice“ ih je pratilo i osvjetljavalo im stazu. Za momenat su zastali i u petominutnoj pauzi u tišini ispratili Mjesec na nebu, u svom biću, a i fotografijama, ovekovječili taj magični trenutak, a potom nastavili dalje. Mogli su da prepoznaju oglašavanje zrikavca i ćuka u šumi, tu i tamo poneki muk teleta iz divljeg krda goveda.
Ćutljivi hodači su ispred i iza sebe mogli da čuju korake ljudi, povezanih ciljem hodajući zajedno uživaju u noći obasjanoj Mjesečinom. Izdignuti iznad gradske vreve, uživali su u svjetlima grada, s pogledom odozgo s jedne i sa druge strane Vrmca.
Osim što su bili tihi, planinari/ke su izbjegavali korišćenje lampadina/svjetiljki/mobilnih telefona, kako ne bi narušili čari mistične noći prepune fantastične energije.
-Veoma je interesantno, baš je vidljivo, nisu potrebne lampe, niti dodatna oprema, jedinstveno iskustvo. Išao sam ovuda danju, ali sada je sasvim drugačiji doživljaj i pogled na Boku, na Kotor, Tivat, Lušticu, Bijelu. Sa vrha puca pogled ka Lovćenu, sve se vidi, kaže nam oduševljeni Nemanja Kovačević, član PK Vjeverica, koji je prvi put na ovoj turi u noći punog Mjeseca.
Planinarka Aleksandra Dragutinović iz Stoliva kaže da je bila iznenađena objavom na FB stranici PK „Vjeverica“ da se na turu ide bez svjetiljki, samo pod sjajem Mjeseca.
-Rekoh sebi: „Hajde da probam“ i eto, vidim da se može, mada je potrebno privikavanje. Ljudi treba da nauče da žive sa prirodom, da malo više koriste svoja čula, da osluškuju šta se dešava oko njih i u njima. Ova šetnja je baš služila tome, evo, većim dijelom puta smo svi ćutali, nismo pričali, slušali smo zvuke prirode, sa pažnjom na to šta se dešava i nije bilo potrebe ni za kakvim osvjetljenjem. Samo smo pratili put, gledali Mjesec i uživali. Šetnja, dobri ljudi i prijatna atmosfera uz mirise žalfije, majčine dušice… šta ljepše poželjeti za ovako divnu noć i početak ljeta, kazala je Dragutinović, koja je takođe prvi put na noćnoj turi.
Turu je predvodila Vesna Pavlović.
U astronomiji suncostaj ili solsticij (lat. solstitium) je vrijeme kada Sunce u prividnom kretanju oko Zemlje postigne najveću pozitivnu deklinaciju +23°27′ (ljetni suncostaj). U ljetnom suncostaju Sunce se nalazi oko 22. juna, kada je na sjevernoj Zemljinoj polulopti dan najduži i počinje ljeto, a na južnoj polulopti dan je najkraći i počinje zima.
/M.D.P./
