Bio je to gotovo ritual – način da se povežemo s prirodom, s vlastitim mislima i s onim nevidljivim, tihim silama koje nas pokreću, utisak je Tatjane Sužnjević
Hodajući pod sjajem mjesečevih zraka, uz tradicionalni običaj PK „Vjeverica“ da se korača u tišini, suzdržavajući se od razgovora, grupa ljubitelja prirode iz cijele Boke Kotorske uživala je u srijedu, 11. juna, u miru noći Punog Mjeseca, a stojeći na vrhu Sveti Ilija, radovala se gledajući fantastične panorame sa dvije strane Vrmca – sa kotorske i sa tivatske strane. Bila je ovo takođe i rođendanska tura za Milevu Kustudić, sa kojom su planinari i planinarke, uz vrsnog vodiča Željka Obradovića, dočekali ponoć uz čestitke i zagrljaje, pjevajući prigodne pjesme i časteći se tortom i kolačima na velikom gumnu kod tvrđave.
-Najupečatljiviji je cjelokupni osjećaj zajednice, kako se krećemo kao jedno, čak i kad se zastane imamo osjećaj jedni za druge, svi su uključeni, brižni, obazrivi, divni, dragi. Baš sam zahvalna što sam imala ovako divno iskustvo i što sam se našla među toliko divnih ljudi, sa toliko pozitivne energije, da je meni srce puno i jedva čekam sledeću turu. Osjećam se prihvaćeno, kao da sam dio ove dobronamjerne, plemenite grupe planinara, kaže Darija Bajović iz Podgorice, koja prvi put pješači u organizaciji PK „Vjeverica. Studira psihologiju u Nikšiću, a već treću sezonu zarađuje za „džeparac“ praveći „tajlandski sladoled“ ispred Hotela „Marija“ u Kotoru.
Za njenu prijateljicu Radmilu Roganović, članicu kluba, sa kojom je i došla na turu, ovo je bila nezaboravna noć. Najupečatljivije joj je bilo hodanje kroz borovu šumu u potpunoj tišini, bez svjetla sa čeonih lampi i mobilnih telefona, nego samo u prigušenom osvjetljenju vedrog neba i kasnije Punog Mjeseca, kad se pojavio iza Lovćena.
-U miru i tišini čuju se naši koraci, zrikavci i zvukovi prirode, koja nas okružuje i čiji smo posjetioci večeras. Tiho i sa poštovanjem osluškujemo svaki njen zvuk i udišemo miris pelina. Dodatna čar ove prekrasne noći bila je igra svitaca, koji su nas kao male sjajne svetiljke pratili cijeli putem do vrha, a i u povratku, primijetila je Roganović.
Tatjana Sužnjević potsjeća da je ovaj Puni Mjesec 11. juna bio “Strawberry moon“ – “Jagodin Mjesec”, dobivši ime od američkih starosjedilaca, koji su ga povezivali s berbom jagoda u junu. “Iako mjesec tada nije zaista ružičast, njegov topli sjaj ima posebnu nježnost, kao da osvjetljava svijet kroz filter ljetnih snova”, kaže Tatjana primjećujući da je Mjesec ove noći zaista potsjećao na “ružičasti disk”.
-Kada smo stigli na vrh Sv. Ilije nebo se zaplavilo, a mjesec je iznad Lovcena bio velik, blago rumen. Vjeveričje ture pune su iznenađenja, pa je tako bilo i ovog puta. Jedan od članova počastio nas je svježim jagodama, jer bilo je to veče Stawberry moon – a. Takvi trenuci ostaju duboko urezani u pamćenje.
Planinarska tura pod Jagodinim Mjesecom nije samo fizička aktivnost – to je gotovo ritual. To je način da se povežemo s prirodom, s vlastitim mislima i s onim nevidljivim, tihim silama koje nas pokreću. I dok se u dolini svijet nastavlja vrtjeti, mi smo tih nekoliko sati bili izvan vremena, uronjeni u čaroliju jedne mjesečeve noći, podijelila je svoje utiske sa nama Tatjana Sužnjević.
/M.D.P./
