INTERVJU: Član Suverenog viteškog malteškog reda, dr Antun Sbutega smatra da kulturno-istorijsko blago Crne Gore ne smije ostati nevidljivo za crnogorske građane
Raskošna ljepota Crne Gore, isprepletena bogatim kulturno-istorijskim blagom, i dalje kao da ostaje nevidljiva za dobar dio crnogorskih građana. To pokazuju i podaci Narodnog muzeja na Cetinju: riznici istorije i kulture, koju godišnje posjeti više stranaca nego građana Crne Gore. Znanjem o crnogorskom, ali i svjetskom blagu, smještenom u muzejskim jedinicama u Prijestonici, ne mogu se pohvaliti ni političari, ali ih to ne sprječava da, zajedno sa ostalim društveno-političkim akterima, poput Srpske pravoslavne crkve, pokušavaju upravljati kulturnim dobrima koja su u vlasništvu države Crne Gore.
Tako se ikona Bogorodice Filermose više puta našla na meti SPC, koja godinama – potpomognuta dijelom političke scene – pokušava izmjestiti ovu vrijednu relikviju iz prvog milenijuma – čija je vrijednost neprocjenljiva. Filermosa se trenutno nalazi u Plavoj kapeli Narodnog muzeja na Cetinju, a iz SPC su više puta poručivali da joj je mjesto u njihovim rukama, odnosno u Cetinjskom manastiru.
Za razliku od velikog dijela javnosti – koji Filermosu posmatra kao plijen, a njenu vrijednost mjeri isključivo političkim i finansijskim valutama, Antun Sbutega se godinama bavio kulturnim blagom, čija istorija i kulturna vrijednost prevazilaze sve nacionalne granice. Sbutega je autor najsveobuhvatnije monografije o Filermosi – čiji je naziv „Ikona vitezova. Historija ikone Bogorodice Fileremske“.
U intervjuu, za Portal ETV Antun Sbutega – u čijem je bogatom profesionalnom životu – knjiga o Filermosi tek jedna od brojnih referenci, govorio je o motivima zbog kojih se posvetio ikoni – o kojoj postoje brojne legende i predanja, ali i tome ko je stvarni vlasnik relikvije, o čijoj se vrijednosti – laički – govori u milijardama eura.
ETV: Dugo godina ste istraživali, a onda i objavili sveobuhvatnu monografiju o Filermosi. Šta Vas je inspirisalo?
SBUTEGA: Postoji više razloga zašto sam godinama proučavao izvore, a zatim napisao knjigu o ikoni Bogorodice Fileremske. Prije svega, ja volim da pišem i autor sam brojnih naučnih i stručnih radova i knjiga. Član sam Suverenog viteškog malteškog reda čija je Bogorodica Fileremska zaštitnica, pa je to bio važan motiv. Činjenica da je ikona, koja se smatrala dugo godina izgubljenom, zajedno sa dvije relikvije Malteštkog reda, pronađena u Crnoj Gori, učinila ju je posebno interesantnom.
Posebno me je fascinirala duga i uzbudljiva istorija ove ikone. Osim toga, o ikoni je postojala oskudna literatura, potpuno nepoznata na području bivše Jugoslavije, pa su se pojavile razne pogrešne informacije o njenoj istoriji, značaju i vrijednosti – tako da sam odlučio da, poslije dugogodišnjeg istraživanja izvora, napišem djelo koje će sistematski objasniti fenomen ikona, kult Bogorodice, nastanak i istoriju Malteškog reda te istoriju i značaj ove ikone. Knjiga Ikona vitezova – istorija ikone Bogorodice Fileremske objavljena je prvo u Italiji, a malo zatim prevedena i objavljena u Crnoj Gori, u zajedničkom izdanju Narodnog muzeja Crne Gore i Pomorskog muzeja Crne Gore. No, kako malo ko čita knjige – moje djelo nije mnogo promijenilo situaciju i o ikoni i dalje kruže mitovi, falsifikati i pogrešne informacije
ETV: Različita literatura navodi više verzija nastanka Filermose. Kao neko ko je i te kako posvećen ovoj tematici, koja od tih verzija Vam se čini najuvjerljivijom?
SBUTEGA: Prvi dokument koji pominje postojanje ikone – u jednoj kapeli na brdu Fileremo – na Rodosu je iz kraja XIV vijeka, a prije toga – nemamo podatka o njoj. Samo od tada možemo pratiti njenu istoriju, a prije toga – postoje samo legende iz raznih izvora. Jedini podatak koji nam donekle osvjetljava prethodnu istoriju ikone je onaj iz dokumenta Malteškog reda – iz 1497. godine, prema kome je ikona preživjela ikonoborstvo, odnosno pokret uništavanja ikona u Vizantijskom carstvu u toku VIII i IX vijeka.
Često se ističe da je ovu ikonu naslikao sveti Luka Evanđelista, kome se atribuira autorstvo drugih jako starih ikona. No, radi se samo o legendi koju prvi pominje Andrej sa Krita, u VIII vijeku.
ETV: Nakon dugog puta, Filermosa je stigla do Cetinja, gdje se i danas nalazi. Koliko je značajna za crnogorsku Prijestonicu i čini li Vam se da su nadležni svjesni njene vrijednosti?
SBUTEGA: Kada je ikona identitifikovana i smještena u Narodni muzej, na Cetinju, počele su u Crnoj Gori i Srbiji da kruže nevjerovatne i fantastične priče o njenoj basnoslovnoj vrijednosti, pa se pisalo da su ikona i dvije relikvije ,,najveće svetinje hrišćanstva”, a jedan ruski kvazi-stručnjak je procijenio ikonu na astronomskih 10 milijardi dolara..
Prije svega, treba razlikovti tri tipa vrijednosti kada se procijenjuje ova ikona. Prvi je kulturno-istorijski. Ona je značajna, prije svega, po tome što je zaštitnica Malteškog reda i po svojoj dugoj, dramatičnoj i zanimljivoj istoriji. Druga dimenzija je estetsko-umjetnička vrijednost. O njoj je gotovo nemoguće govoriti, jer se radi samo o jednom malom fragmentu znatno veće kompozicije (o kojoj možemo samo nagađati što je predstavljala), koji je, osim toga, veoma oštećen. Najzad, kada se radi o ekonomskoj vrijednosti jednog umjetničkog djela – ona zavisi od tržišta. Ikone nemaju veliku tržišnu vrijednost, jer su, posebno poslije raspada Sovjetskog Saveza, preplavile tršište. Koliku bi cijenu dostigle neke posebno značajne ikone, čiji su autori bili Rubljov ili Đoto, ne možemo pretpostaviti, jer se one ne pojavljuju na tržištu.
U svakom slučaju, ne može se očekivati da bi ova ikona dostigla na tržištu neku jako visoku cijenu koja bi se mogla porediti sa umejtničkim djelima za koje su plaćeni rekordni iznosi. To su, po pravilu, bila djela savremenih slikara (Van Gog, Gogen Klimt, Pikaso, Polok, itd.), a rekordni iznos od 450 miliona dolara je plaćen za sliku Salvator Mundi ( Spasitelj svijeta), koja se pripisuje Leonardu da Vinčiju.
PORTAL ETV: Sve češće se u javnosti čuju pretenzije da se Filermosa izmjesti u neki vjerski objekat. Kakav je Vaš stav o tome?
SBUTEGA: Od kada je otkriven identitet ikone, a zatim ona smještena u Plavu kapelu Narodnog muzeja, javljaju se razne ideje kako naći neko drugo, bolje mjesto za nju – pri čemu Srpska pravoslvna crkva pretenduje da je ona njen vlasnik i ističe da je muzej neadekvatno mjesto za jednu ikonu… Istovremeno je Vlada Crne Gore eleborirala više projekata koji su zatim napušteni, uvijek u uvjerenju da bi nalaženje boljeg riješenja za njen smještaj privuklo veliki broj hodočasnika i turista. Pri tome se pokušavala dobiti podrška Malteškog reda za te projekte.
Vlada Malteškog reda nema pretenzija da povrati vlasništvo ikone i relikvija i smatra da Crna Gora i njene institucije, koji su njihovi legitimni vlasnici, treba da samostalno odluče kako da ih valorizuju.
Naglašavam da je ikona Bogorodice Fileremske poznata, uglavnom, samo u Malteškom redu, te se ne može očekivati da bi privukla brojne druge hodočasnike ili turiste, a Malteški red ima samo 13.500 članova.
Kada je ikona smještena u Narodni muzej, ja sam 2002. sa jednom malom delgacijom Malteškog reda – na čelu sa kardinalom Piom Lagijem, došao da je obiđem, a zatim sam, sa suprugom i bratom don Brankom, 2004. organizovao trodnevno hodočašće vlade Reda, na čelu sa Velikim meštrom. Od tada – nije bilo organizovanog hodočašća ikoni i relikvijama, koliko mi je poznato.
Često se u Crnoj Gori govori i piše da ikonama nije mjesto u muzejima. To nije tačno, jer se mnoge, među najpoznatijim i najvrednijim ikonama, nalaze u muzejima, u Vatikanu, u Moskvi i drugdje. Dakle, smatram da ikona treba da ostane u Plavoj kapeli Narodnog muzeja Crne Gore.
Antun Sbutega je prvi ambasador Crne Gore pri Svetoj stolici i Malteškom redu – imenovan 1. januara 2007. godine, nakon čega je nastavio diplomatsku aktivnost u Rimu, u svojstvu ambasadora pri Republici Italiji, Malti i San Marinu, do penzionisanja 2016. godine. U periodu 2016–2023. bio je admiral Bokeljske mornarice Kotor. Predsjednik je Savjeta Fondacije Don Branko Sbutega. Autor je brojnih monografija, naučnih i stručnih radova iz oblasti ekonomije, istorije, pomorstva, diplomatije i umjetnosti u Jugoslaviji, Crnoj Gori, Italiji, Hrvatskoj i Vatikanu.
/Marija Mitrović – etv.me/
