Ovim putem reprezentativne Sindikalne organizacije Aerodroma Crne Gore – Aerodrom Podgorica i Aerodrom Tivat žele da iskažu svoj jasan stav u odnosu na, u posljednje vrijeme medijske naslove čiji smo svjedoci, a u kojima se ističe opredjeljenje Vlade Crne Gore da ovaj važan državni resurs ponudi u koncesiju, tj. da dostavi ponuđeni predlog Skupštini Crne Gore na usvajanje, nakon čega bi se Vlada Crne Gore, odnosno premijer ovlastio da potpiše koncesioni ugovor.
Na početku, ističemo da je nedopustivo i krajnje neozbiljno da se o najvažnijim pitanjima za kompaniju Aerodromi Crne Gore zaposleni i sindikalne organizacije kao njihovi reprezentativni predstavnici informišu iz sredstava javnog informisanja.
Apsolutno ne sporeći pravo Vladi Crne Gore kao osnivaču da razmatra najbolje modele budućeg statusa i razvijanja Aerodroma, smatramo da bilo kakvoj odluci u tom pravcu mora prethoditi detaljna analiza i jasna argumentacija sa kojom će i stručna i laička javnost biti upoznata i na koju će ista dati svoje komentare i predloge.
Prednje iz razloga jer je u pitanju jedan od najznačajnijih privrednih resursa u Crnoj Gori koji ne samo da svake godine generiše profit, već predstavlja i ulaznu kapiju za najveći broj turista, imajući u vidu da je Crna Gora dominantno avio destinacija.
Crnogorski aerodromi zaista zaslužuju značajne investicije i ulaganja u infrastrukturu kako bi se kapaciteti povećali, a usluga i komfor korisnika unaprijedili. Međutim, način na koji će tako nešto biti realizovano mora predstavljati odraz ozbiljnih analiza u odnosu na pitanje da li to može da sprovede upravo privredno društvo Aerodromi Crne Gore samostalno, kako bi ovaj privredni resurs ostao u rukama države i kako bi država nad njim zadržala pravo upravljanja.
Naglašavamo, a što svaki političar i građanin mora da zna, a to je da je 2025. godina je za Aerodrome Crne Gore bila rekordna – i po prometu putnika i po profitu. Nakon što smo prvi put od osnivanja opslužili preko tri miliona putnika – u istim infrastrukturnim uslovima i u istim terminalima u kojima smo 2006. godine imali nešto preko 850 hiljada putnika, ostvarili smo i naznačajnije finansijske rezultate.
Ako uzmemo u obzir neto profit u prethodne tri godine, nesumnjivo je da su Aerodromi Crne Gore svake godine povećavali svoju neto dobit za 20-25 odsto.
Napomene radi, prihodi u 2025. godini su iznosili 56 miliona eura. Nakon što su Aerodromi Crne Gore avio-kompanijama po Podsticajnoj šemi odobrili 13 miliona eura popusta na aerodromske usluge, neto prihod za 2025. godinu je 43 miliona eura. Neto profit je 13 miliona eura – što je rekordan iznos za kompaniju.
Uz sve to, podsjećamo da je Vlada, kao vlasnik, dio dobiti Aerodroma Crne Gore u iznosu od 4,12 miliona eura usmjerila na finansiranje unapređenja avio-dostupnosti Crne Gore, čime je otvoren put da se finansira uvođenje šest ruta od javnog interesa – taj novac će na tenderu dobiti neka avio-kompanija, nadamo se – nacionalni avio-prevoznik, a iz sredstava koje su zaradili Aerodromi Crne Gore.
Zbog toga predložena cifra za ulaganje od 100 miiona eura, koji su u međuvremenu obezvrijeđeni, kao obaveza budućeg koncesionara djeluje pomalo smiješno, jer je i samo preduzeće nesporno sposobno da aplicira za obezbjeđenje kreditnih sredstava i da kroz generisani profit redovno izmiruje obaveze iz takvog aranžmana. Naše političare pitamo: da li biste svoj stan od 30 kvadrata koji ste 2018. godine cijenili 40 hiljada eura i danas prodali za isti iznos? Ili biste tražili makar tri puta više?
Dodatno šokira to što se od koncesionara očekuju “planirane”, a ne obavezne investicije od 300 miliona eura za 30 godina za dva međunarodna aerodroma, dok aerodrom na Malti ulaže 345 miliona eura samo u periodu od 2025. do 2029. godine. To je najslikovitiji dokaz koliko je ovakav koncesioni akt poguban za cijelu Crnu Goru.
Osim toga, Aerodromi Crne Gore u ljetnju sezonu ulaze sa nevjerovatnom 21 novom linijom. Poznavaoci vazduhoplovstva znaju da su za taj rezultat neophodne godine i godine pregovora, a mi ih imamo samo u jednoj sezoni. Podsjećamo da je Aerodrom Podgorica od sada i “dom” Wizz Air-a koji nas povezuje sa novih 17 destinacija i to su: Malme, Pariz Bove, Mastriht, Hamburg, Katanija, Bratislava, Bazel, Barselona, Ržešov, Keln, Baden-Baden, Ljubljana, Rim, Poznanj, Viljnus, Gdanjsk i Vroclav.
Uz 17 novih ruta Wizz Air-a, u Podgorici je u najavi otvaranje linije ka Antaliji (SunExpress). S druge strane, nove rute od ovoga ljeta u Tivtu su Amsterdam (TUI Fly), London Heathrow (British Airways) i Madrid (Iberia). Takođe, ne treba zaboraviti i postojeće višegodišnje avio prevoznike na oba aerodroma kao što su Air Montenegro, Air Serbia, Turkish Airlines, Austrian Airlines, Lot Polish.
Ne treba zaboraviti činjenicu da je novom procjenom sprovedenom od strane Uprave za imovinu vrijednost Aerodroma Crne Gore procijenjena na 264 miliona eura, što je još jedan jasan argument zašto bi ovako vrijedan državni resurs trebao ostati u državnom vlasništvu, s obzirom da je u odnosu na prethodnu procjenu imovine koja je rađena 2021. godine, vrijednost imovine Aerodroma Crne Gore porasla za preko 140 miliona eura.
Poseban osvrt je na dosadašnji rad tenderske komisije u postupku dodjele koncesije za Aerodrome Crne Gore, čiji rad predstavlja primjer hroničnog nedostatka transparentnosti koji je nepovratno kompromitovao legitimitet čitavog procesa. Našu ozbiljnu zabrinutost potvrđuje činjenica da su ključne odluke unutar Komisije donošene uz direktno ignorisanje preporuka renomiranih međunarodnih konsultanata poput IFC-a (Svjetske banke), čime su stručna mišljenja potisnuta u korist nejasnih političkih kriterijuma koji nikada nisu javno obrazloženi.
Duboka institucionalna nestabilnost procesa ogoljena je ostavkama ključnih članova Komisije – uključujući visoke predstavnike Ministarstva finansija poput Jelene Jovetić, savjetnice premijera Milene Milović, kao i predstavnika lokalne samouprave ispred Opštine Tivat Željka Komnenovića. Činjenica da su ovi članovi napuštali proces uz javno izrečene sumnje u instruiranost pojedinaca, favorizovanje određenih ponuđača i zanemarivanje interesa gradova, jasno ukazuje na ambijent unutrašnjih pritisaka i zakulisnog djelovanja. Dodatno nepovjerenje uliva pojava da su se pojedini članovi, nakon podnošenja ostavki, pod nejasnim okolnostima vraćali u rad Komisije, što potvrđuje da se o sudbini najvrednijeg državnog resursa odlučivalo u zatvorenim krugovima moći, daleko od očiju javnosti i socijalnih partnera.
Za nas kao reprezentativne sindikalne organizacije, apsolutno je neprihvatljivo potpuno isključivanje predstavnika radnika iz procesa definisanja koncesionog akta, čime smo ostali uskraćeni za uvid u ključne zaštitne klauzule, sudbinu Kolektivnog ugovora i budući radno-pravni status zaposlenih. Višegodišnje manipulisanje rokovima i stalna probijanja termina za evaluaciju ponuda stvorili su ambijent pravne nesigurnosti, te kompromitovali cjelokupni koncesioni postupak.
Na kraju, želimo da jasno poručimo da smo protiv ovakvog modela davanja Aerodroma u koncesiju i pod ovakvim uslovima, te smatramo da Skupština Crne Gore ne treba usvojiti navedeni predlog, već da se isti treba poništiti, te da se uz ponovno zajedničko angažovanje kako Vlade Crne Gore, tako i svih ostalih relevantnih subjekata i socijalnih partnera iznađe najbolje rješenje odnosno model upravljanja Aerodromima Crne Gore, prevashodno u interesu države Crne Gore i njenih građana.
Poštovani poslanici, pred vama je odluka koja će dugoročno odrediti sudbinu jednog od najvažnijih državnih resursa – aerodroma Crne Gore. U tom kontekstu, smatramo svojom obavezom da vam ukažemo na niz konkretnih pitanja na koja javnost, zaposleni i struka još uvijek nijesu dobili odgovore, a koje odgovore bi trebalo da nam dostave kako predstavnici Vlade Crne Gore tako i oni poslanički klubovi koji se opredijele da daju podršku navedenom predlogu Vlade za davanje saglasnosti za potpisivanje koncesionog ugovora:
- Kako je moguće da se odluka od strateškog značaja zasniva na tenderu definisanom još 2018. godine, prije globalnih ekonomskih poremećaja, pandemije i drastičnih promjena u avio-industriji? Da li su ti parametri danas uopšte relevantni?
- Da li je racionalno i odgovorno da se za 100 miliona eura i približno 30% prihoda ustupe aerodromi koji predstavljaju ključnu saobraćajnu i ekonomsku kapiju države?
- Ako aerodromi već sada ostvaruju kontinuiran rast prihoda i prometa, na osnovu kojih analiza se zaključuje da je isplativije prepustiti upravljanje trećem licu nego zadržati profit u državnom budžetu?
- Zašto država ne bi investirala u sopstvene kapacitete i omogućila dalji razvoj kroz jačanje postojećeg menadžmenta, imajući u vidu da se radi o djelatnosti sa brzim povratom ulaganja?
- Ko preuzima odgovornost za potencijalno odricanje od višestruko većih dugoročnih prihoda u korist jednokratne naknade?
- Koje su konkretne i pravno obavezujuće garancije za zaposlene – da li će njihova radna mjesta, zarade i prava ostati zaštićeni ili će biti prepušteni poslovnoj politici koncesionara?
- Da li je urađena nezavisna procjena stvarne vrijednosti aerodroma u sadašnjim uslovima i kako se ona upoređuje sa ponuđenim iznosom?
- Da li je javnost imala potpuni uvid u sve elemente ponude i da li je proces vođen uz maksimalnu transparentnost?
- Konačno – da li ova odluka predstavlja dugoročni razvojni potez ili kratkoročnu budžetsku mjeru sa trajnim posljedicama?
Ovo nijesu politička, već suštinska pitanja odgovornosti prema državi, njenim građanima i zaposlenima.
Pozivamo vas da, prije konačnog izjašnjavanja, zahtijevate dodatne analize i punu transparentnost procesa, imajući u vidu da je upravo Skupština posljednja linija odbrane javnog interesa.
Slobodan Martinović,
Predsjednik sindikalne organizacije
Aerodromi Crne Gore – Aerodrom Podgorica
Igor Petković
Potpredsjednik sindikalne organizacije
Aerodromi Crne Gore – Aerodrom Tivat
