Hrvatska nogometna reprezentacija izgubila je u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva u Moskvi od Francuske sa 2-4 (1-2).
Francuska je povela autogolom Marija Mandžukića u 18. minuti, na 1-1 poravnao je Ivan Perišić u 28., novo vodstvo Francuskoj osigurao je Antoine Griezmann u 38. iz 11-erca, da bi u nastavku “galski pijetlovi” preko Paula Pogbe u 59. i Kyliana Mbappea u 65. minuti stigli do vodstva od 4-1. Na konačnih 4-2 smanjio je Mandžukić u 69. minuti.
Drugo mjesto u Rusiji na najveći je uspjeh hrvatskog nogometa u povijesti, nadmašeno je treće mjesto iz Francuske 1998.Francuska je pak po drugi puta osvojila naslov svjetskog prvaka, prvi je proslavila upravo te 1998. na domaćem terenu kada je svladala Hrvatsku u polufinalu sa 2-1, a Brazil u finalu sa 3-0.
Hrvatska je odigrala hrabro finale u kojem je sreća ipak bila naklonjena Francuzima, posebno u prvom poluvremenu kada su samo dvaput ozbiljnije ušli u hrvatski šesnaesterac, a nagrađeni su s dva gola – autogol Mandžukića i iz vrlo dvojbenog jedanaesterca kojeg je nesigurni sudac Pitana nakon dugog provjeravanja ipak dosudio, a uopće nije bio siguran u svoju odluku. Nažalost, i prvom pogotku Francuza prethodio je slobodni udarac kojeg je praktički iznudio Griezmann, a Pitana je nasjeo na njegovu glumu. Nesreća u prvom poluvremenu odredila je tijek utakmice u nastavku jer su u drugom dijelu Francuzi došli do dva vrlo jeftina gola i Hrvatska više nije imala snage za veliki preokret.
Finale je Hrvatska otvorila smireno i odmah preuzela inicijativu na sredini terena, s nekoliko opasnih situacija pred francuskim golom. Francuzi su poveli u 18. minuti u svom prvom praktički prvom ozbiljnijem napadu. Griezmann je izveo slobodni udarac iskosa s desetak metara, a loptu je nesretno očešao Mandžukić i ona je odsjela u gornjem desnom kutu vrata Subašića. Bio je to prvi autogol na finalima svjetskih prvenstava uopće.
U 21. minuti Vida je pokušao glavom, a u 28. minuti Hrvatska je izjednačila nakon slobodnog udarca s lijeve strane Modrića nakon kojega su čak trojica hrvatskih igrača kombinirali u šesnaestercu sve dok lopta nije došla do Perišića, koji se namjestio na lijevu nogu i pogodio sami donji kut vrata Llorisa. U 35. minuti argentinski sudac Pitana je nakon vrlo duge konzultacije s VAR-om svirao jedanaesterac za Francuze nakon igranja rukom Perišića u našem šesnaestercu, a Griezmann je bio siguran s “bijele tačke” – poslao je Subašića u jednu, a loptu u drugu stranu.
U 39. minuti udarac Rebića je blokiran u zadnjem trenutku, a potom je bilo opasno pred francuskim vratima, ali bez udarca na gol jer su pokušaji Lovrena i Vide također blokirani. Tako je prvo poluvrijeme završilo prednošću Francuza od 2-1, ali je Hrvatska potpuno dominirala i odigrala možda i najbolje prvo poluvrijeme na ovom mundijalu.
Drugo poluvrijeme započelo je šansom Rebića, koji je iskosa s lijeve strane uputio snažan udarac pod gredu koji je Lloris bravurozno obranio. U 52. minuti po desnoj strani je Mbappe prošao Vidu, ali mu je Subašić ušao u udarac i obranio. U 59. minuti Francuzi su ponovno iz ničega došli do gola. Nakon akcije Mbappea i Griezmanna do udarca je došao Pogba, Modrić je blokirao, ali je francuski veznjak opet prvi došao do lopte i preciznim udarcem pogodio desni kut hrvatskih vrata.
U 62. minuti Brozović je u zadnji trenutak spriječio da lopta dođe do Mbappea, ali je najbolji francuski igrač ipak došao do gola 65. minuti. Hernandez je dodao do Mbappea, koji je s udarcem s 25 metara iznenadio Subašića.
U 69. minuti Hrvatska postiže drugi gol nakon katastrofalne pogreške vratara Llorisa koji je pokušao driblati Mandžukića, koji ga je pročitao, postavio nogu i lopta je odsjela u mreži. U 78. minuti udarac Rakitića prolazi tik pored vratnice, a u 82. minuti ubačaj Kramarića ne uspijeva smiriti novoušli Pjaca u zadnjoj ozbiljnijoj situaciji na utakmici.
Ovim ishodom je izjednačen drugi najefikasniji finale u povijesti, po četvrti je put završni dvoboj okončan ovim rezultatom. Urugvaj je 1930. svladao Argentinu sa 4-2, 1938. je Italija sa 4- svladala Mađarsku, dok je 1966. Engleska sa 4-2 nadigrala Zapadnu Njemačku. Najefikasniji finale odigrali su brazil i Švedska 1958. u Stockholmu kada je bilo 5-2 za Brazil.
Zanimljivo, u moskovskom finalu je postignut jednak broj pogodaka kao i na prethodna četiri finala zajedno, 2002. brazil je svladao njemačku sa 2-0, 2006. su Italija i Francuska igrali 1-1, 2010. je Španjolska sa 1-0 bila bolja od Nizozemske, a 2014. Njemačka također sa 1-0 od Argentine.
FRANCUSKA – HRVATSKA 4-2
Pred 78.011 gledatelja na stadionu Lužnjiki sudio je Nestor Pitana iz Argentine.
Strijelci: 1-0 Mandžukić (18ag), 1-1 Perišić (28), 2-1 Griezmann (38pen), 3-1 Pogba (59), 4-1¸Mbappe (65), 4-2 Mandžukić (69)
FRANCUSKA: Lloris – Pavard, Varane, Umtiti, Hernandez – Pogba, Kanté (Nzonzi, 54)- Mbappé, Griezmann, Matuidi (Tolisso, 73)- Giroud (Fekir, 81)
HRVATSKA : Subašić – Vrsaljko, Lovren, Vida, Strinić (Pjaca, 81)- Brozović, Rakitić – Rebić (Kramarić, 71), Modrić, Perišić – Mandžukić
Luka Modrić od drame izbjeglištva do najboljeg igrača svijeta
Kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić proglašen je najboljim nogometašem svjetskog prvenstva u Rusiji na kojem su ‘Vatreni’ osvojili drugo mjesto.
Luka je tako na najljepši mogući način zaokružio svoj životni ali i nogometni put, koji bi se mogao opisati u jednoj rečenici – od izbjeglišta do svjetskog trona.
Nakon World Cupa u Rusiji više nema nikakve dvojbe – Modrić je najbolji hrvatski nogometaš svih vremena. Davor Šuker je bio najbolji strijelac SP-a u Francuskoj 1998. godine, a s Realom je osvojio jednu Ligu prvaka, dok je Zvonimir Boban bio kapetan ‘brončanih’, te europski prvak s Milanom.
Luka ih je debelo nadmašio na klupskom planu osvojivši u dresu “Kraljevskog kluba” četiri Lige prvaka, a sada i na reprezentativnom planu.
“Ne razmišljam o tome, najvažniji mi je uspjeh reprezentacije, da napravimo nešto veliko. Pojedinačne nagrade mi nisu važne. One su vrijedne, ali ne razmišljam o njima, samo sam fokusiran da donesemo medalju kući, koja će to biti, vidjet ćemo”, govorio je Modrić proteklih dana.
Luka je imao šest godina kada je njegova obitelj 1991. godine morala u izbjeglištvo zbog srpske agresije.. Žrtva srpske agresije bio je i njegov djed, Luka, kojeg su četnici ubili kao civila.
Obitelj se potom preselila u Zadar gdje su bili smještni u hotelu Iž. Luka je prve nogometne korake napravio u nogometnoj školi Zadra. Kao klinac je bio na probi u Hajduku, ali nije prošao i vratio se u Zadar. Njegov zadarski trener Tomislav Bašić potom mu je dogovorio prelazak u Dinamo i Luka je 2000. preselio u Zagreb.
“Luka Modrić je bio predodređen za to da postane vrhunski igrač, no ljudi su tada pogrešno mislili da neće uspjeti jer je fizički slab,” kazao je jednom prilikom bivši šef omladinskog pogona NK Zadar, Bašić.
Međutim, i u ‘modrom’ taboru je prošao trnovit put. Dinamo ga je slao na posudbe u Zrinjski i Inter iz Zaprešića, a 2005. se napokon izborio za mjesto u prvoj momčadi. U dresu Dinama je proveo tri i pol sezone osvojivši šest trofeja.
Iduća stanica bio je London. U lipnju 2008. preselio je u redove Tottenhama za 19 milijuna eura. Na ‘otoku’ se zadržao četiri godine, a u avgustu 2012. je preselio u Real Madrid za 35 milijuna eura.
U Realovim redovima Modrić je do kraja razvio sve svoje potencijale postavši jedan od ključnih igrača “Kraljevskog kluba”. U godinama koje su uslijedile za Real je odigrao 257 utakmica postigavši 13 golova i što je još važnije osvojivši čak 14 trofeja, pri čemu četiri Lige prvaka i jedno španjolsko prvenstvo.
Za Hrvatsku je debitirao u martu 2006. godine u pobjedi (3-2) nad Argentinom, iste godine upisao je i dva nastupa na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj. U remiju s Japanom (0-0) na travnjaku je bio od 78., a u remiju s Australijom (2-2) zaigrao od 74. minute.
Prvi pogodak je zabio 16. avgustaa 2006. u Livornu u pobjedi 2-0 protiv tada aktualnih svjetskih prvaka Talijana.
Modrić je za reprezentaciju nastupio na tri svjetska prvenstva (2006, 2014, 2018) i tri europska prvenstva (2008, 2012, 2016), a finale SP-a je bio njegov 113. nastup u kockastom dresu, a ispred njega su tek Stipe Pletikosa (114) i Darijo Srna (134).
Na klupskoj razini osvojio je sve što se može osvojiti, a kako bi na savršen način zaokružio sjajnu priču trebao mu je i uspjeh s reprezentacijom. A sada ga ima.
