Milena Tanfara, po struci socijalna pedagoginja koja je rođena i odrasla u Norveškoj, zamijenila je prije 16 godina život u toj razvijenoj zemlji Krapnjom, rodnim otokom svog supruga Roka i svoje majke i na njemu uspješno razvija obiteljski posao – vodi Muzej ronjenja i spužvi koji posjećuju turisti iz cijelog svijeta.
Za ovogodišnje priznanje „Šibenska grandeca” predložena je upravo zbog svog uspješnog rada na zaštiti i promociji baštine otoka Krapnja, ali i zbog aktivnog sudjelovanja u podizanju kvalitete života na tom otoku kroz svoju udrugu „Zajedno za Krapanj”. U Krapanj se zaljubila još u djetinjstvu kada je na njega dolazila na ljetovanje kod bake, a onda je na njemu pronašla i ljubav, sadašnjeg supruga Roka koji je s Krapnja i potječe iz obitelji ronioca.
Na Krapnju su osnovali ribarski obrt za izlov spužava i koralja, a otvorili su i Muzej ronjenja i spužvi.
– Zaljubila sam se u Krapanj, a tu sam pronašla i svoju ljubav, sadašnjeg supruga Roka. Dugo smo hodali, onda smo se 2003. vjenčali i on je došao živjet sa mnom u Norvešku. Ja sam u tamo imala posao pedagoga u socijalnoj skrbi, muž je radio kao brodski strojar. Dobili smo kćer, a 2019. godine odlučili smo se vratiti na Krapanj i nastaviti obiteljsku tradiciju ulova i prerade spužvi i koralja. Došli smo zapravo urediti kuću koju je moj muž kupio kao starinu i ostali tu živjeti. U njoj smo uredili muzej suvenirnicu. Sve što je u njoj izloženo su artefakti nađeni za ronjenja naših predaka za što imamo sve potrebne dozvole, ali i ostali predmeti vezani za tradiciju ronjenja spužava i koralja s otoka Krapnja. Sretna sam i nisam nikada požalila zbog toga što smo se vratili iz Norveške – priča Milena.
