Krapanj ispred šibenske Brodarice, najplići naseljeni otok na Sredozemlju budući da mu nadmorska visina ne prelazi 1,25 metara, nadaleko je poznat po spužvama i spužvarstvu. Udaljen je od kopna samo 300 metara, a 60-ih godina prošlog stoljeća bio je s više od 1500 stanovnika najgušće naseljeni otok na Jadranu. Površina Krapnja je samo 0,36 četvornih kilometara, a danas na njemu živi dvjestotinjak duša. Spužvarstvo je prvorazredna turistička atrakcija koju nismo oplemenili kako treba. Bilo kako bilo, u potrazi smo za slavnom prošlošću, a u povodu dokumentarca HTV-a Đele Jusića ml.
O spužvama znamo da na prvi pogled mogu izgledati poput biljaka, no veliki znalci Aristotel i Plinije Stariji bili su u pravu kad su ih nazvali životinjama. Spužve, dakle, čine najstariju i najnižu granu životinjskog stabla, pa na temelju toga danas prevladava teza kako je drevna spužva zapravo evolucijski predak životinja i ljudi. Stručnjaci procjenjuju da u morima i jezerima diljem svijeta živi najmanje 5000 vrsta spužava nevjerojatnih oblika i boja.
Spužve mogu sličiti dugim prstima, širokim bačvama, tankim tepisima, profinjenim lepezama, pa čak i kristalnim vazama. Neke su manje od zrna riže, a drugi ekstrem svjedoči da mogu biti veće i od čovjeka. Znanstvenici smatraju da neke vrste mogu živjeti i nekoliko stotina godina, a naš će nas domaćin bez čeprkanja po internetu upoznati s nekim praktičnim parametrima, posebnostima krapanjske spužve.
Muzej spužvarstva
Ćakulamo s fra Ivanom Lelasom, gvardijanom samostana sv. Križa u Krapnju. Pravom osobom, rekli bismo, ne samo zato što je na otočiću u službi već dva mandata, nego i poradi činjenice da je u sklopu duhovne kuće danas smješten Muzej spužvarstva, vjerojatno jedan od rijetkih te tematike u svijetu.
– Uokolo Krapnja nalaze se najkvalitetnije spužve. Vidljivo je to i po cijeni na tržištu. Naše spužve ovisno o veličini, a dobar je komad promjera već od 15 do 30 centimetara, dosežu cijenu i do 100 dolara po kilogramu. Većina spužava koje se za ljetnih mjeseci izlovi ide na tržišta Italije i Grčke, a dobrom se sezonom smatra kad je ubrano gotovo 600 kilograma.
Spužva u prirodi nije boje bijele kave, kakvu poznajemo, nego puno tamnija, bordo, smećkasta, a tek uranjanjem u kemikalije poprima svjetliju, tržišnu nijansu. Kad se spužve uberu, gazi ih se nogama dva sata da omekšaju. S našim spužvama treba biti pažljiv jer su specifične strukture, poprilično tvrde, no ne trpe zaostali deterdžent u sebi i lako se trgaju dok su pune vode. Jasno, to nije slučaj s afričkim spužvama, koje ni izdaleka nisu naše kvalitete. I Jadran poznaje kvalitativne razrede, a najbolja je spužva dalmata fina, ponajprije zbog saliniteta.
Spužve iz Istre nešto su slabije zbog rijeka koje utječu u more, a one južnije od Dubrovnika rjeđe su i lošije. Kornatskoj spugi “konkurira” spuga slonovo uho, koja naraste i do metra, ali je osjetno slabije kvalitete – objašnjava naš sugovornik.
300 godina tradicije
Krapanj je prije 10 godina slavio 300 godina bavljenja spužvarstvom. Referentnom se točkom smatra dolazak fratra Antuna na otočić. Grk s Krete boravio je u samostanu i naučio Krapnjane kako vaditi spužve. U početku su ronioci išli do dubine od 10 do 12 metara, spužve su brali ostima, no kad je stiglo ronilačko odijelo, dubine postaju zahtjevnije, pa zaroni u plavetnilo počinju dosizati i 100 metara. Čak 60 obitelji ili družbi bavilo se spužvarstvom u vremenima prosperiteta ove djelatnosti, a danas se tako uzdržava ili dopunski bavi samo nekoliko obitelji.
Tko su danas krapanjski junaci, sljedbenici tradicije koja je nerijetko znala odnositi ljudske živote?
– Bore Milutin, Dragan Božović, Kike Jaram, Roko Tanfara, Branko i Tino Mučić, Gordan Mučić, Benito Mučić, Alan Jaram, Roko Šumera i Miroslav Bačelić danas su nositelji djelatnosti i vođe ekipa. Krajem 19. stoljeća klasičnu posadu za lov na spužve činilo je osam ljudi, od kojih su samo dva, tri člana bili ronioci, dvojica su bili veslači, dvojica radnici na pumpi za zrak, a dvojica su gazila, prala i sušila izvađene spužve. Krapanjci su već 1893. godine osnovali zadrugu, a stotinjak godina kasnije u zadruzi je radilo 14 ronilaca.
Do 1940. zadruga je već raspolagala s 20 ronilačkih aparata i isto toliko posada, pa je gotovo 400 ljudi na Krapnju živjelo isključivo od spužvarstva. Bili su to odvažni ljudi, baš kao i danas, a krapanjska su posebnost i tablice osjetno većih mjera za izdržljivost koje ronioci moraju poštovati i, dakako, iskustvo provjerenih. Zanimljiv je svakako podatak da je lov na spužve zabranjen svake treće godine kako se ne bi devastirala njezina staništa, ali i onaj da su spužve vrhunski izolator svemirskih letjelica – zaključuje fra Ivan Lelas.
