Vijest da je u Jadranu snimljena velika bijela psina, najveći morski pas nakon kitopsine, a koja nije opasna jer se hrani planktonom, ovog vikenda zainteresirala je i uzbunila javnost.
Kod Riminija su veliku bijelu psinu snimili Talijani koji su išli u sportski ribolov na buletin, odnosno na kančanicu, udicom s brodice na većoj dubini. Nisu napisali koliko je velika, međutim, prema snimci moglo bi se zaključiti da je duga oko tri i pol metra. Snimku je prvi prenio portal Podvodni.hr.
Pero Ugarković, urednik portala, autor brojnih tekstova s morskom tematikom i suradnik Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, za Index je prokomentirao viđenje bijele psine u našem moru.
„U Jadranu se velike bijele psine stalno dojavljuju, a doživljaji susreta prepričavaju, međutim bez prave snimke ili fotografije pitanje je da li su to susreti baš sa bijelim ili se radi o nekoj drugoj vrsti. Ipak, moglo bi se zaključiti da se pravi susret dogodi jednom u dvije godine. Nemoguće je procijeniti koliko ih stalno ima u Jadanu, no moguće je da im je, kada su uvjeti povoljni, broj dvoznamenkast; Jadran ipak nije malo more. U Mediteranu im je brojnost slabo istražena. Postoje neki radovi koji su utvrdili da je mediteranska populacija genetski slična s australskom i da je u Mediteran stigla prije pola milijuna godina između dva tadašnja ledena doba“, kaže Ugarković.
Sve više tune, a time i hrane za velike bijele psine
Veće psine od tri metra hrane se ribom, ali i velikim zalogajima poput tuna, dupina i kornjača, a manje palamidama, lucevima i sličnom manjom ribom.
„U Jadranu ima sve više tune zahvaljujući činjenici da je Hrvatska, kao i sve ostale zemlje u Mediteranu, prihvatila pravila ICCAT-a, čime je uvedena kvota na njezin izlov. U zadnjih 10 godina populacija tune polako se oporavlja pa ima sve više hrane za velike bijele psine, ali i za ostale vrste morskih pasa“, tumači Ugarković.
Velike bijele psine u Mediteranu žive na velikim dubinama, nerijetko se spuštaju i do 1000 metara. Prema broju dojava može se zaključiti da u obalna područja najčešće dolaze krajem proljeća i u ranu jesen. Napad na Slovenca, zabilježen na Visu 2008., dogodio se u listopadu.
„Ja sam osobno vidio jednu, kao i svi na tom brodu. Bio sam promatrač u lovu na tune u Jabučkoj kotlini. Prošla je uz brod kao na ovom videu. Uvijek ću žaliti što nisam imao mobitel pored sebe, bio mi je u kabini. To bi bio najbolji selfie koji sam ikada napravio. U tom trenutku dio mene poželio je skočiti u more i plivati s njim, dok je drugi dio mislio: ‘Čekaj malo, pogledaj ga dobro’. Bio je dosta velik, oko pet i pol metara dug. Najveći zabilježen na Mediteranu, od 7,13 metara, ulovljen je na Malti 1987.“
Velike bijele psine najviše privlače tegljači za tune. U Jadranu se ona najviše lovi u kotlini otoka Jabuke odakle se odvlači u gojilišta u kavezima do Zadarske županije i Brača. Ondje se potom hrane dvije do tri godine. U tom procesu preseljenja neke uginu pa stvaraju snažan miris koji privlači morske pse.
„Djelatnici tegljača za tune imaju najviše susreta s morskim psima. Najčešće su to modrulji, ali bude i dosta velikih bijelih psina. One pregrizu mrežu kaveza i uđu za tunama. Zanimljivo je da izađu kroz istu rupu dok modrulji naprave novu rupu. Ronioci koji rade na tegljaču tvrde da se po tome može vidjeti koji je od ova dva psa inteligentniji“, kaže naš poznavatelj morskih dubina.
Strah je prirodan
Ljudima koji ih vide preporučuje da ih slikaju kako bi se točno identificirali. Kaže da ih se ne treba bojati jer rijetko napadaju ljude.
„U Jadranu je u 150 godina bilo samo 11 smrtnih slučajeva. To se može činiti kao ozbiljna brojka, međutim, ona je statistički izuzetno mala. Više ljudi umre od brojnih drugih životinja, primjerice od krava, konja, pasa, zmija, pčela, a osobito komaraca. Ipak, ljudskim fobijama ne treba se smijati. Iracionalni strah od morskih pasa je normalan kao i kod paukova. Mi možemo znati da nas pauci neće ugristi, no statističke analize tu fobiju ne mogu eliminirati“, poručio je Ugarković.
