O sigurnosti hrvatskog dijela Jadrana stalno se promišlja, posebno u skoroj budućnosti kada će naftne platforme biti visoki i nadaleko vidljivi orijentiri na plavoj pučini.
Može li tvrtka “Plovput” biti jedna od okosnica čuvanja obale, otoka i naftnih platformi od mogućih opasnosti? Prema ideji admirala u miru Zdravka Karduma, bivšeg zapovjednika HRM-a i Obalne straže – može i mora! Kako kaže naš sugovornik, 45 “Plovputovih” svjetionika idealne su nadzorne točke s kojih se može pratiti situacija od Prevlake do Savudrije.
Najistaknutije tačke
– Svjetionici su izgrađeni su na najistaknutijim, kao i na najudaljenijim točkama našeg teritorijalnog mora. “Plovput” je prvobitno osnovan upravo radi nadzora mora, doduše tada vizualnog nadzora, te radi sigurnosti plovidbe. Zašto se djelatnost državne tvrtke ne bi proširila na suvremeni tehničko-tehnološki nadzor mora?
To bi značilo da se na svjetionicima postave suvremeni senzori: komercijalni radari, optoelektronički sustavi i slična oprema, te da se svi elementi uvežu u jedinstveni sustav prikupljanja i prezentacije pomorske situacije.
Realan i relativno jeftin plan
Operativno središte za upravljanje pomorskim situacijama bilo bi u Obalnoj straži koja bi pod sobom imala pomorsku policiju, lučke kapetanije, ribarsku inspekciju, ekološke, carinske i druge službe. Naravno, uz stalnu razmjenu podataka s HRM-om i međunarodnim institucijama koje se bave nadzorom i zaštitom mora – tvrdi admiral Kardum.
Prema njegovim riječima, jasno je da “Plovput” u ovome trenutku, bez pravih planova razvoja i opremanja, ne bi bio u stanju samostalno preuzeti odgovornost suvremenog tehnološkog nadzora mora i platformi koje će već za koju godinu biti na pučini.
Međutim, kako ističe Kardum, država mora bolje iskoristi vlastitu infrastrukturu koju ima u obliku svjetionika. Valjalo bi ih samo opremiti potrebnom tehnikom koja čak ne bi ni narušila njihov autentični izgled.
Statistika kazuje da godišnje u naše teritorijalno more uplovi oko 7000 brodova s opasnim teretom, uglavnom naftom, te da se u domaćim lukama tijekom jedne godine prekrca 70 milijuna tona nafte. Istovremeno, godišnje se u prosjeku dogodi oko 350 akcija traganja i spašavanja, pri čemu je broj pomorskih nezgoda veći za pet puta od svjetskog prosjeka.
Nema sumnje, ideja admirala Karduma je zanimljiva i realna, čak i ne košta mnogo, jer većina potrebnih resursa već postoji samo ih treba “prestrojiti”. Hoće li odgovorni u ministarstvima obrane i pomorstva razmotriti njegov prijedlog?
