Svjetski dan zaštite životne sredine obilježava se 5. juna, a ustanovile su ga 1973. godine Ujedinjene nacije. Ovogodišnja zemlja domaćin je Južna Koreja, a fokus je na borbi protiv zagađenja plastikom.
Ovogodišnja tema poziva na rješavanje problema zagađenja plastikom. Haštag #BeatPlasticPollution dio je globalne kampanje Programa Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP), koja ima za cilj da mobiliše zajednice širom svijeta na sprovođenje rješenja.
Kampanja se oslanja na sve brojnije naučne dokaze o uticaju plastičnog zagađenja i poziva na smanjenje upotrebe plastike, njenu ponovnu upotrebu, reciklažu i promjenu načina na koji je koristimo.
Plastika je dio svakodnevice i koristi se gotovo u svemu, od posuđa do medicinskih uređaja. Prema procjenama, od sredine prošlog vijeka do danas, čovječanstvo je proizvelo oko 9,2 milijardi tona plastičnih materijala, a od toga je sedam milijardi tona postalo otpad. Pored toga, proizvodnja plastike je velik uzročnik klimatske krize sa kojom se suočavamo. Jedna je od energetski najintenzivnijih industrijskih procesa i u svjetskoj potrošnji nafte učestvuje sa šest odsto.
Oko 11 miliona tona plastičnog otpada svake godine završi u rijekama, jezerima, morima i, na kraju, u okeanu. Plastika se razgrađuje na mikroplastiku, koju čine fragmenti plastike širine između jednog nanometra i pet milimetara. Ovako sitne čestice pronađene su u najdubljem dijelu okeana, Marijanskom rovu, ali i na najvišem vrhu svijeta – Mont Everestu.
Pojedinac godišnje unese u organizam preko 50.000 plastičnih čestica
Disanjem i gutanjem, plastika dospijeva u tijela ljudi i životinja. Procjenjuje se da svaka osoba na planeti konzumira više od 50.000 plastičnih čestica godišnje, a mnogo više ako se uzme u obzir udisanje. Neka istraživanja sugerišu da nanoplastika manja od jednog mikrometra može da prođe kroz kožu.
Mikroplastika se akumulira u zemljištu iz kanalizacije i deponija i usljed upotrebe plastike u poljoprivredi. Jedna studija je pokazala da mikroplastika ometa fotosintezu, što može da ugrozi proizvodnju hrane. Godišnji društveni i ekološki troškovi zagađenja plastikom kreću se između 300 i 600 milijardi američkih dolara.
Cirkularna ekonomija kao rješenje
Ključ za smanjenje količine plastičnog otpada leži u prelasku na principe cirkularne ekonomije. To znači da je potrebno preispitati način na koji se proizvodi od plastike dizajniraju, proizvode i koriste. Trenutne procjene pokazuju da je danas samo 21 odsto plastike ekonomski reciklabilno, što znači da je vrijednost recikliranog materijala dovoljno visoka da pokrije troškove njegovog sakupljanja, sortiranja i obrade. Zapravo se reciklira vrlo mali udio, devet odsto proizvedene plastike.
Potrebno je dizajnirati proizvode od plastike tako da budu pogodni za višekratnu upotrebu, ali i da mogu da se recikliraju na kraju njihovog životnog vijeka. Takođe, kompanije treba da prestanu sa dodavanjem nepotrebne mikroplastike u svoje proizvode. Jačanje sistema za prikupljanje i recikliranje otpada pomoglo bi u sprečavanju da plastični proizvodi dospiju u životnu sredinu, gdje se razgrađuju u mikroplastiku.
Južna Koreja predvodi napore u borbi protiv plastičnog otpada
Ovogodišnji domaćin Svjetskog dana zaštite životne sredine je ostrvska pokrajina Džedžu u Južnoj Koreji. Ova zemlja je među predvodnicima borbe protiv plastičnog otpada, zahvaljujući višedecenijskom angažovanju u sprovođenju proširene odgovornosti proizvođača.
Strategija Južne Koreje za plastiku obuhvata cio životni ciklus – od proizvodnje i dizajna, do upotrebe, ponovne upotrebe i reciklaže. Kroz saradnju vlade, privrede i građana, zemlja aktivno gradi cirkularnu ekonomiju i smanjuje otpad na samom izvoru.
Džedžu je još 2022. postavio cilj da najkasnije 2040. eliminiše zagađenje plastikom. To je jedina provincija Južne Koreje gdje građani moraju da odlažu otpad u specijalizovanim reciklažnim centrima, što podstiče bolju separaciju otpada i višu stopu reciklaže. Takođe, prva je uvela sistem povratne naknade za jednokratne čaše.
