U umjetnosti i cvijeću pronašla svoje utočište
U pozadini naslova izložbe: „It is not what it seems“ – „Nije onako kako izgleda“, kojom se u Gradskoj galeriji Kotora predstavlja slikarka Meltem Uldes, stoji emigrantski život koji uopšte nije lak – morala je da napusti svoj posao istoričarke umjetnosti i profesorke na Fakultetu likovnih umjetnosti Sveučilišta Halic u Istanbulu i da se, potom, prilagodi uslovima života u novoj sredini, u Palermu, Italija.
U razgovoru za Boka News Meltem Uldes priznaje da je život u Istambulu bio veoma težak, te je 2017. godine odlučila da napusti Tursku. „Bilo je lijepo početi nešto novo, ali i mnogo teško početi život iznova, u novoj sredini“, kaže Meltem.
Taj život našao je svoj odraz u njenim radovima- kotorskoj publici predstavlja 27 slika rađenih u kombinovanoj tehnici, koja je takođe proizašla iz novog načina življenja. Puno je autoportreta, mnogi simbolizuju njeno „ponovno rođenje“, a sa nekima odaje počast ljudima koje je izgubila, naročito u vrijeme pandemije. Vide se floralni detalji, to su elementi fotografija cvijeća iz njene kućne kolekcije: na poleđini lista raspoznaju se likovi ljudi, listovi biljke koje dodiruju prsti umjetnice, na kojima je kasnije ispisivala tekst i crtala lica, sukulent kao kruna ženske figure, lik žene koji „izrasta“ iz saksije, lica koja se „izliježu“ iz gnijezda….
-Poslije mog preseljenja u Italiju počela sam drugačiji život, a tokom i nakon pandemije sam na mojoj terasi počela da uzgajam biljke- to je moj novi hobi, koji me uči da mijenjam percepciju i razumijem koja je suština življenja. U svom umjetničkom stvaranju kombinovala sam fotografije cvijeća sa crtežom, onda sam to štampala, pa sam se ponovo poigrala crtajući na papiru, tako u četiri sloja, jedan preko drugog, objasnila nam je umjetnioca. Kaže da su posjetioci ranije okarakterisali njene radove kao „depresivne“. U tome dijelom ima istine, s obzirom da umjetnica nastoji da kroz stvaranje transformiše sveprisutni bol u ljudima.
-U svijetu postoji puno bola, svi ljudi ga osjećaju, što i jeste bila moja primarna potka za stvaranje, ali tu su i druge emocije koje ukazuju na radost življenja, kaže umjetnica, dok Ante Bašić, Ljubitelj umjetnosti koji nam je pomogao u komunikaciji sa njom, dodaje da njene slike „nisu depresivne, nego su impresivne“.
Prvi put se predstavila ovdašnjoj publici na Festivalu svjelosti 2016. godine, a ovo je sasvim drugačije, s obzirom da se radi o samostalnoj izložbi. Želja joj je da predstavi svoje radove i u drugim galerijama po Crnoj Gori, nada se da će se i za to „otvoriti neka vrata“. Ono što je sigurno, to su izložbe zakazane sljedeće godine u Oslu (Norveška), zatim u Španiji i možda u Italiji.
Preci iz Akova
Zanimljivo je da je Meltem u Bijelom Polju, varošici koja se u vrijeme Osmanskog carstva zvala „Akova“, pronašla svoje pretke.
-Moj djed je iz Akova, njegova porodica je živa i imam namjeru da ovih dana ih posjetim i upoznam se sa njima, tek juče sam došla. Ova izložba je početak, ona mi otvara nova vrata u životu, a kratka posjeta mojoj familiji možda bude inspiracija za snimanje kratkog dokumentarnog filma, umjetnost je moj život i ona je način da otvorim svije srce, ističe Meltem.
Od Festivala svjetlosti do samostalne postavke u Galeriji
Otvarajući izložbu, istoričarka umjetnosti Tatjana Kriještorac je objasnila kako je upoznala Meltem Uldes posredstvom društvenih mreža prije sedam godina, pri čemu je njen rad ostavio snažan utisak na nju. Uslijedio je poziv za učešće na prvom Festivalu svjetlosti koji Gradska galerija ove godine organizuje šesti put, što je Meltem prihvatila, a potom učestvovala još jedamput.
– Noć pred prvi Festival svjetlosti 2016. godine mi je rekla da je saznala od svojih roditelja da je njen đede porijeklom iz Crne Gore i da joj je žao što nije došla, te je obećala da će imati izložbu u Gradskoj galeriji. Drago mi je što se to desilo, što sam je konačno upoznala i uživo. Njen fascinantan rad je ostao i dalje isti – uživajte, poručila je Kriještorac.
/M.D.Popović/
