Rezervat prirode Solila proteklih dana je bio u žiži interesovanja medija. Na online konferenciji “Global Green Destination Days 2020” Tivat je proglašen jednom od Top 100 Zelenih destinacija, između ostalog i na osnovu uspješnog upravljanja Rezervatom prirode Solila koje je nominovano kao “Good Practice Story”.
Druga vijest koja je izazvala veliko interesovanje javnosti je činjenica da smo dočekali povratak najeminentnijih gostiju među pticama močvaricama, nakon više od 10 godina na Solila su ponovo stigli flamingosi!
“Prisustvo flamingosa predstavlja simboliku i potvrdu zalaganja za zaštitu ugroženih i rijetkih močvarnih staništa, a mi se nadamo da će oni biti redovni gosti”, poručili su iz Rezervat prirode Solila.
Tivatska solila kroz istoriju – od zrna soli do staništa ptica
Tivatska solila (između aerodroma Tivat i poluostrva Luštica) se nalaze na Jadransko migratornom koridoru i služe kao poslednje odmaralište i hranilište pticama selicama, na njihovom putu ka jugu, a za određen broj ptica predstavljaju i zimovalište.
Prve podatke o slanim bazenima Tivatskih solila nalazimo u srednjovjekovnim spisima, kada se opisuje njen značaj za privredu susjednog Kotora, koji je svoj prosperitet dobrim dijelom temeljio na proizvodnji i prodaji soli. Čak se i Statutom ovog grada regulisala proizvodnja, uvoz, izvoz i prodaja soli. Daleke 1683. godine, kada je ovo područje bilo pod turskom okupacijom, opisuje se da je područje na kome se danas nalaze Solila značajno za proizvodnju soli i da ona predstavlja 81% ukupnog prihoda lokalnog stanovništva.
Prema podacima iz istorijskih arhiva, rad na Solilima se uvijek odvijao pod budnim okom solara (pripremanje podloga, izgradnja nasipa, kanala, propusta), a berba soli, koja se odvijala krajem ljeta, uključivala je lokalno radno sposobno stanovništvo i tegleću stoku.
Prema istorijskim izvorama u 1425 solila je imala 109 parcela, od kojih 24 pripadali su Mitropolitu Zete, 27 – stanovništvu Luštici, 10 – stanovništvu Đuraševići , 32 – Kotoru i 16 – poznatim kotorskim porodicama. Slane močvare konstantno su bile “jabukom razdora” između susjednih zemalja. Kada su slane močvare prestale da se koriste u predviđenu svrhu, ovdje su počele dolaziti ptice.
Prostor Solila se kao solana nalazi na svim istorijskim mapama ovog područja.
Opština Tivat šezdesetih godina prošlog vijeka započela je sa izgradnjom nove solane, na osnovu projekta iz 1956. i 1959. godine. Radova koji su bili izvedeni u dva navrata 1959-1961. i 1963., formirana je nova Solana u kojoj se prema nekim navodima dvije sezone brala so.
Prilikom izgradnje nove solane urađena je regulacija Široke rijeke i obodnog kanala, kao i izgradnja glavnog morskog nasipa.
Međutim, kada se krenulo sa uspostavljanjem nove solane na području Solila, na tržište Evrope počela je pristizati so iz sjeverno-afričkih solana, gdje su troškovi proizvodnje soli, zbog povoljnih prirodnih uslova sa puno i vjetra, bili značajnije manji nego na sjevernim obalama Mediterana.
To je prouzrokovalo propadanje oko 200 manjih, tradicionalnih solana na Mediteranu, pa i solane na Solilima.
Solila danas
Riješenjem iz 2007. godine ovo područje zaštićeno je kao poseban, specijalan prirodni rezervat radi očuvanja biljnih i životinjskih vrsta, prevashodno ornitofaune.
Moramo konstatovati da su pojedini neodgovorni građani godinama na Solilima odlagali razni otpad, a krivolovci ubijali sve što leti. Zahvaljujći Javnom preduzeću “Morsko dobro”, upravljaču ovog područja, Opštini Tivat, Turističkoj organizacijiji Tivat i Centra za zaštitu i proučavanje ptica, solila vremenom postaju ekoturistička i birdwatching destinacija, sa info-punktovima, centrom za posjetioce, obnovljenim mostovima, osmatračnicama, mobilijarom, uslugom turističkih vodiča…
Na Solilima je registrovano 114 vrsta ptica. No, spisak nije ni približno konačan, jer se svake godine na njima registruje po nekoliko novih za to stanište. S obzirom da je u Evropi do sada registrovano 526 ptičjih vrsta, broj prisutnih ptica na ovoj laguni čini više od 20 odsto ukupnog broja vrsta evropske ornitofaune.
Od ukupno registrovanih 342 vrste ptica u Crnoj Gori, 114 vrsta je registrovano na samim Solilima. A čak 109 primjećenih vrsta uživa neki vid zaštite. Sve ovo ukazuje upravo na to kolika je zapravo važnost samih Solila za ornitofaunu Crne Gore. Ovdje često možemo sresti vrste kao što su galebovi, patka zvizdara, divlja patka, siva čaplja, kobac, mali gnjurac i drugi. Najvrednije vrste ptica su – javanski kormoran, šljunak, flamingo, morski jastreb.Ovo je savršeno mjesto za posmatranje ptica. Pored ptica ovdje živi oko 14 vrsta rijetkih vodozemaca i gmizavaca, od kojih 3 vrste preti izumiranje.
Ovih dana u Rezervat prirode Solila izuzetno je živo…
Solila su ugostila, ibise, čaplju kašikaru, rode, flamingose…
Kao kuriozitet ističemo da je na Solilima prošle godine odmaralo osam crnih ibisa (lat. Plegadis falcinellus, engl. Glossy ibis).
“Ove ptice selice, inače poznate iz mitologije Egipta, gnijezde u Evropi i ponegdje na Balkanu, a rasprostranjenje su još i u Africi i Aziji. Ibisi su do prije par decenija bili na ivici opstanka zbog uništavanja njihovih staništa u močvarnim predjelima, međutim, zaštitom močvarnih i vlažnih područja i podizanjem ekološke svijesti danas se može reći da se populacija ibisa oporavila.
U našem rezervatu ugostimo i prekrasnu čaplju kašikaru (lat.Platalea leucorodia, engl. Eurasian spoonbill), koja ima karakterističan kljun u obliku kašike i ćubu na glavi. Tijelo joj je prekriveno bijelim perjem, dok su joj noge i kljun crne boje. Ova čaplja pripada porodici ibisa, i može dostići visinu do 1m i težiti oko 1 kg.
Čaplje kašikare žive u vlažnim područjima gdje se hrane malim ribama, žabama, rakovima, a ponekad i vodenim biljkama. Gnijezde se u šašu, grmlju i u gnijezdima nisko nad vodom, a prema informacijama Centra za zaštitu i proučavanje ptica, u Crnoj Gori se gnijezdi samo na ostrvu Paratuk na rijeci Bojani gdje je registrovano 32 para”, poručuju iz rezervata Solila.
Ovih dana u solilima odmara i patka kašikara (Anas clypeata) koja se razlikuje od ostalih pataka po specifičnom, kašikastom kljunu. Ova, široko rasprostranjena vrsta gnijezdi se u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi, dok zimu provodi u južnijim predjelima. U Rezervatu prirode Solila, 2018. godine zabilježeno je prvo gnjiježđenje i prvo mladunče ove vrste patke.
Baljoška, liska kako je lokalno stanovnoštvo zove, fuliga (Fulica atra) uvijek je među prvim vjesnicima jesenje seobe u rezervatu.
Ove jeseni rode i flamingosi prava su potvrda i nagovještaj da smo na pravom putu očuvanja jednog od bisera Boke Kotorske, Rezervata prirode Solila.
- Tivatska solila – od zrna soli do staništa ptica, dio je projekta “Tivatski brevijar” koji je finasirala kroz NVO sektor Opština Tivat
https://bokanews.me/featured/drvene-barke-iz-vitove-radionice-plove-u-buducnost/
