Od davnina se u Boki svaka proslava ili druženje završavalo pjesmom. Najčešće su pjesmu počinjali muškarci, višeglasno, okupljeni u krug ili polukrug, tako da su se melodije lako preplitale, pamtile i prenosile “s koljena na koljeno”. Iz tog spontanog običaja druženja i zabave rođene su organizovane klape – a među prvima u Herceg Novom su osnovane klape Bokelji i Stari kapetan.
“Tradicija klapske muzike u Boki Kotorskoj neodvojiva je od petodecenijskog trajanja klape” Stari kapetan” iz Herceg Novog“, kaže Vitka Vujnović novinarka i autorka monografije pjevačkog društva koja bi uskoro trebalo da bude promovisana.
“Poslije pola vijeka postojanja klape, red je da ostane i nešto poslije nas i to je dobar razlog za nastanak monografije. Da se spomenu i ne zaborave ljudi koji su zajedno pjevali, družili se i nastupali, kaže Miroslav Bobo Milanović , inicijator nastanka monografije i dugogodišnji član i predsjednik klape Stari kapetan. Ističe da ni u susjednoj Hrvatskoj, nema klape koja ima toliko dug i neprekidan život, kao Stari kapetan.
“Кao i mnogim novskim pričama ni storiji o “Starom kapetanu” tačan početak nije zapisan, a prema sjećanjima naših sagovornika pominju se godine 1968, 1969 i s najviše sigurnosti i najčešće 1971. To je godina osnivanja klape „Mimoza“, u Đenovićima, na inicijativu Gliga Odalovića. Nesporna je i 1973. kada klapa mijenja ime u „Stari kapetan“ jer su članovi željeli da odaju trajnu počast i sačuvaju uspomenu na Miroslava Štumbergera, Slovenca koji je bio zaljubljen u Boku (o njemu je napisana i komponovana pjesma), ali i da zahvale Baošiću i Baošićanima koji su im, nakon kratkog perioda rada u Đenovićima, ustupili prostor za rad. Sada su u zgradi Čistoće u Herceg Novom”, navodi autorka monografije Vitka Vujnović.
Ona ističe da su se tokom 50 godina mijenjali članovi i rukovodioci klape, danas pjevačkog društva, i svaki je donio i u repertoaru i u načinu izvođenja nešto novo i drugačije, ali da je nepromijenjen ostao kvalitet izuzetnih vokala članova „Starog kapetana“.
“Članovi „Starog kapetana“ bili su, i danas su različitih godišta, interesovanja profesija, ali svi sa nama 50 godina dijele ljubav prema dobroj pjesmi, prema Boki, prema gradu koji stoji ponosno na ulazu u zalivski svijet”, objašnjava autorka monografije.
Od osnivanja do danas kroz grupu je prošlo preko 70 pjevača i desetak voditelja. Najdublje tragove u stilu i repertoaru ostavili su svojim kompozicijama i dirigovanjem: Jusuf Omeragić koji je sa klapom radio odmah po osnivanju, Milorad-Minja Vučetić, koji je vodio grupu osamdesetih godina 20. Vijeka ( autor popularne pjesme “Osam tamburaša), Ognjen Bomoštar, jedan od najpoznatih dirigenata na prostorima nekadašnje Jugoslavije, potom profesor Novica Jovanović, sa kojim je snimljen drugi kompakt disk „Starog kapetana“, profesor-dirigent Julio Marić, iz Herceg Novog koji je pored „Starog kapetana“, radio sa mnogim poznatim klapama iz Dalmacije, dirigent Petar Rakić, direktor North City džez festivala koji je bio na čelu grupe početkom 2000. godine. Danas klapa „Stari kapetan“ radi pod rukovodstvom Mirele Šćasni, profesorice solo pjevanja.
Osim u Omišu, klapa “Stari kapetan” učestvovala je i na brojnim drugim festivalima klapske, zabavne i starogradske muzike. “O nastupima na novskim feštama, maskenbalima, na dočeku Nove godine na glavnom gradskom trgu, povodom Dana opštine, 28.oktobra, skoro da je suvišno govoriti”, kaže Vujnović.
Sredinom osamdesetih godina 20. vijeka njihove pjesme vodeće su na radijskim top listama Beograda, Podgorice, Ljubljane, Skoplja.
Njihova pjesma „Dolazim Boko“ (tekst Mirjana Bajković) postala je nezvanična himna pomoraca iz Novog i Boke, ali i mnogih drugih koji iz ma kog razloga osjete nostalgiju za domom u Boki.
Milanović koji je u klapi od 1986 godine kaže da se ljudi poslije nastupa najbolje upoznaju kroz šale, pošalice, pjesme koje se ne smiju pjevati javno, ali i one koje imaju široku popularnost. Njemu je najdraža “Dođi u krilo moje” .
„Kad bi se okupilo ono društvo – zapjevao bih“, kaže 88 godišnji Vuko Vujnović, koji je u klapi je od osnivanja. Radni vijek proveo je radeći kod Vojske, ima najmanje četiri zlatna zanata, a život sebi i porodici učinio je ljepšim – pjesmom, a najviše voli pjesmu Tender fišća.
Klapske pjesme, pa tako i one Starog kapetana slavie ljubav, tumače čežnju, pohvala su zavičaju i moru, blaže nostalgiju, tumače i sunčanu i sjenovitu stranu života. Nadamo se da će tako ostati još dugo.
Iako bolesni uspješno prošli audiciju
Na najznačajnijem festivalu klapa u nekadašnjoj Jugoslaviji koji je organizovan u Omišu – “Stari kapetan” je nastupao 1978. i 1981. godine. Кvalifikacije su bile u Dubrovniku, ali u terminu kada su svi članovi, sticajem okolnosti bili jako prehlađeni. To međutim nije zbunilo iskusne članove žirija koji su družinu “Stari kapetan“ poslali pravo u finalni dio festivala. „Stari kapetan“ je potom opravdao ovu odluku i ponosno stao među deset najboljih klapa tadašnje Jugoslavije.
Ne da se klapska pjesma
Esej o klapskom pjevanju napisao je svojevremeno pjesnik, književnik, novinar, akademik Jakša Fiamengo. Klapa je krug… Tako sam jednom zapisao, tako i danas mislim.
Krug je istodobno i središte svijeta i njegov omotač. Krug je sve i ništa; označava sveukupnost, cjelovitost, jednovremenost. Iste vibracije, u to čvrsto vjerujem, ima i klapska pjesma. Njezin prirodni ustroj nije nego krug koji klapa zatvara s publikom. To su zapravo dva polukruga koja tvore prostorni krug. U istom krugu njezine su beskonačne granice, a dio tog trajanja pohranjen je i u klapama, u glasnicama klapskih pjevača. U tercama … klapske pjesme. U sazvučjima koja imaju snagu savršenog skupog glazbala. Koji posjeduje moć govora preko vremena.
——-
Njoj ne treba mnogo, čak ni cijeli trg već samo kantun, dio nečega, tek kakav volat, miris konobe i što je osobito važno, najvažnije, onaj visoki poluosvijetljeni prozor, zastrt kakvom izvezenom koltrinom i zaklonjen poluotvorenim škurama… čak i grube, rustične…pjesme kantale su se ispod ponistre, a galantni ljubavni stihovi znali su se pjevat u posve različitim prigodama, bučno i umilno, preglasno i pretiho, već prema tome kakva je zgoda i narav pjevanja.
———
Ne da se ta pjesma! Ona je to što jest! Sve ono svijetlo i tamno, sveto i profano, lijepo i grubo, gusto i nejasno, ljupko i patetično. Ona ima pravo na sve. I na spontani pjev i na onaj kultivirani. Na glas djedova i na suvereni zvuk…
/SlavicaKosić/
