Na poluostrvu Luštica na ulazu u Bokokotorski zaliv, maslina se gaji od pamtivijeka, o čemu svjedoče brojni zasadi, ali i dobro očuvani mlinovi za masline smješteni u skoro svakoj staroj kući.
Iako je poslije Drugog svjetskog rata zapostavljen uzgoj; maslinu – drvo koje je vijekovina smatrano svetim i drvom mira – ni prirodna ni ljudska stihija nije mogla uništiti, a posljednjih godina sve je više obnovljenih, ali i novih maslinjaka na Luštici.
Među onima koji nikada nisu prekidali porodičnu tradiciju uzgoja maslina je i Neđeljko Moric iz luštičkog sela Tići.
Sa ženom Zoricom i sinovima Petrom, Jovanom i Ilijom, on uzgaja oko 1.000 maslina, od kojih je 500 mladih, prije deset godina posađenih maslina, a stari maslinjaci su revitalizovani.
Jedini su organski proizvođači u Crnoj Gori koji za to imaju serifikat. Prije nekoliko godina prošli su strog proces kontrole nacionalnog sertifikacionog tijela Monteorganica.
“Većina uzgajivača maslina na Luštici proizvodi organski, ali za to nemaju potvrdu”, kaže Jovan Moric i navodi da niko od njegovih komšija ne tretira masline bilo kakvim štetnim preparatima.
Morici primjenjuju najviše ekološke standarde u proizvodnji maslinovog ulja, strogo paze na održavanje tla, izbjegavaju upotrebu hemijskih sredstava. Između stabala masline sade žbunove lavande, žalfije i ruzmarina i tako se bore protiv maslinove mušice i ostalih biljnih napasnika.
“Plodove beremo, pažljivo transportujemo i prerađujemo u roku 12 sati. Cijeli proces proizvodnje se odvija uz korištenje moderne opreme za hladnu preradu koja čuva izvorne arome, ukuse i bogatstvo antioksidanta i vitamina. Nakon završetka prerade, ulje se čuva u savršeno kontrolisanim uslovima”, objasnio je Jovan u novom porodičnom mlinu koji su kupili uz pomoć
Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, koje je finansiralo polovinu investicije. Njegov kapacitet je prerada 200 kilograma maslina na sat.
Luštica ni danas nema vodovod, pa se stanovnici ovog slikovitog kraja hercegnovske opštine snabdjevaju vodom iz bunara i bistijerni.
Jovan kaže da je to veliki problem, ali i da su navikli da štede vodu, a posljednjih godina grade i nove bistijerne.
Morici proizvedu u prosjeku od 1000 do 1.200 litara maslinovog ulja godišnje i nemaju problem sa njegovim plasmanom, jer im osim kvaliteta, u prodaji pomaže i oznaka “organski proizvod”.
Jovan ističe da je njegova porodica, kao i mnogi drugi na Luštici, voljna da širi zasade maslina i zato apeluju na hercegnovsku lokalnu vlast da zemlju čiji je vlasnik Opština daju u zakup zainteresovanim za uzgoj maslina. Doprinjelo bi to povećanju proizvodnje maslinovog ulja, ali bi maslinjaci bili i dobra preventiva protiv požara koji su prošlog ljeta opustošili neke dijelove tog poluostrva.
“Luštica, kao i Crna Gora, ima izuzetne potencijale za razvoj maslinarstva i uljarstva, ima dugu tradiciju, povoljne klimatske prilike i turizam koji može biti snažan stimulans za povećanje proizvodnje samim tim što je turizam ‘značajan potrošač hrane’,” ocijenio je ranije Ilija Moric.
Sve više turista zainteresovanih za seoski turizam
Morici se posljednjih godina uspješno bave i seoskim turizmom.
“Goste upoznamo sa našim maslinjacima, odvedemo ih u stari i novi mlin, omogućimo im degustaciju našeg ulja”, ukratko objašnjava Jovan i ističe da je interesovanje veliko.
Dolaze im turisti sa kruzera koji pristaju u Kotoru, gosti bokeljskih hotela, ali i druge organizovane grupe.
Imaju i 20 bicikala koje rentiraju za biciklističke ture, i uz šest automobila „quad”omogućuju posjetiocima aktivan odmor. U konobi stare porodične kuće je i mlin za masline koji Morici imaju duže od vijek i po. Više ga ne koriste, ali je dobar podsjetnik kako se ulje nekada mukotrpno proizvodilo. Otac porodice Neđeljko Moric, koji je radio u hotelijerstvu i ugostiteljstvu cijeli radni vijek, otišao je u penziju prije 12 godina.
Nastavio je da radi na imanju, pomalo nezadovoljan što danas više nema snage da radi kao nekada. Podržava sinove u njihovim nastojanjima da unapređuju i šire uzgoj i preradu maslina.U tome njemu i sinovima pomaže i Zorica, vrijedna i ljubazna domaćica.
Zemlju koju je naslijedio od predaka, Neđeljko nije bio u iskušenju da proda ni kada su prije desetak godina cijene dostizale milionske iznose.
“Nemamo pravo prodavati đedovinu”, ističe Moric, uvjeren da se od maslinarstva i turizma može lijepo živjeti.
