– Evo nas na selu, divota. Ko šljivi koronu, sadin krumpire i ne bojin se gladi. Samo vi ludujte po dućanima i šoping centrima. Mogu ti reć da mi je ovo s dramom ‘oš radit neš radit’ u firmi taman dobro došlo za uteć na selo. Relaksiran se od korone poljopivredon. Vani san, na čistome zraku, sve pupa, budi se… Baš uživan u proliću – otprilike tako glase rečenice većine onih koji su ovih dana, bježeći od korona virusa, gradske adrese zamijenili onima po selima Dalmatinske zagore ili na otocima.
Neki su u mirovini, a neki posao mogu raditi od kuće, pa im se učinilo zgodnim pobjeći iz stana na vikendicu gdje mogu jednim udarcem ubiti dvije muhe – obaviti redovan posao za koji primaju plaću i uživati u radovima u vrtu. Ma što dvije – tri!!! Ona treća je da na selu, misle oni, nema straja od korone.
Korona nije na izolaciju u manje sredine, u kojima posjeduju nekretnine, natjerala samo Dalmatince – trajekt za Stari Grad na Hvaru je prije koji dan bio pun Slovenaca i Zagrepčana, što starijih što onih srednje dobi, koji zahvaljujući globalno omraženom virusu uživaju u zrakama sunca u, u ovo im doba godine, inače teže dostupnim vikendicama zbog njihove značajne udaljenosti od stalnih adresa.
Nije to slučaj samo u Hrvatskoj, stanovništvo širom Europe pribjegava istom modelu uzdajući se u veću sigurnost u manjim sredinama. Rizične skupine, poglavito stariji, u strahu od korone radije biraju kuće za odmor u mjestima s manje žitelja nego život u gradovima. Šibenska nevjesta jednog španjolskog bračnog para iz Madrida nije nam mogla dočarati neopisivu sreću svekra i svekrve koji su prije tjedan, procijenivši da će situacija s koronom eskalirati, natrpali automobil namirnicama i pobjegli u svoju vikendicu u Andaluziji.
Iz lokalnih sredina u Dalmaciji, poput onih u Zadarskoj županiji, već stižu upozorenja o novopridošlim Talijanima i Slovencima, koji su posljednjih dana napučili otoke tamošnjeg arhipelaga i pri tom se ne ponašaju u skladu s preventivnim odlukama Stožera civilne zaštite Zadarske županije i Sanitarne inspekcije. Nitko ih nije pregledao, ne zna se jesu li bili u kontaktu sa zaraženima, jesu li ili nisu kandidati za samoizolaciju…
Iako je isti model ‘selidbe’ zaživio u brojnim europskim zemljama korak naprijed napravili su Norvežani procijenivši kako se u bijegu u kuće za odmor, krije prava zamka, jer su rizici širenja virusa, zbog situacije koju je teško kontrolirati, znatno veći. Pa su odlučili takve poteze sankcionirati.
“Ne razmišljajte o društvenoj izolaciji od koronavirusa u vikendici”, poručila je norveška vlada stanovništvu kad se pandemija počela širiti po njihovu teritoriju.
Premijerka Norveške Erna Solberg još je prošlog vikenda izdala naređenje da se svi, koji su se u strahu od korone sklonili u kuće za odmor, vrate u svoje domove u urbanim sredinama. Štoviše, promptno je ušlo u zakon kako će se svatko, tko ne ostane na svojoj kućnoj adresi, suočiti s novčanom kaznom od 20.000 norveških kruna (oko 13.000 kuna) ili 15 dana zatvora.
Kazne su oštre, ali za njih postoji razlog. Ljetne rezidencije izuzetno su česte u Skandinaviji, a trajna populacija mnogih ruralnih područja mala i često slabo raširena. U pitoresknim područjima poput Hallingdala, planinske doline na pola puta između dvaju najvećih gradova u Norveškoj, drastično, ovisno o razdoblju godine, oscilira broj stanovnika. Zimi ih je samo 21.000, a ljeti 120.000!
Gradonačelnici manjih gradova upozorili su kako bi, ukoliko se velik broj ljudi iz Osla i Bergena skloni u manje općine, a potom eventualno i razboli, situacija mogla postati grozna. Ne samo da će se virus vjerojatno brže širiti, nego se lokalne zdravstvene ustanove možda neće moći nositi s brojem oboljelih. Zato je, tvrde, stanovnicima gradova puno lakše ostati kod kuće gdje će, ukoliko to bude potrebno, bolnički kreveti i zdravstvena zaštita biti dostupniji.
Isti obrazac ponašanja mogao bi se primijeniti i u ostalim dijelovima svijeta, smatraju Norvežani, poglavito onima u kojima su kapaciteti zdravstva prilično ograničeni u manjim sredinama. Ipak, vjeruju kako je malo zemalja poput njihove u kojoj će tijekom ljetnih mjeseci fluktuacije stanovništva biti toliko dramatične, pa ni rizici možda neće biti toliko visoki. No, upozoravaju kako bi selidba većeg broja ljudi iz svojih sadašnjih domova u manje sredine mogla utjecati na sposobnost lokalnih vlasti u planiranju liječenja. “Barem vrijedi razmisliti o mogućnostima zdravstvene skrbi prije nego što krenete”, savjetuju Norvežani.
