Brod Galeb je predmet mnogih polemika u Rijeci. Jedni se svojski trude opravdati njegovu kupnju od strane Grada Rijeke, dok drugi u tome ne vide nikakvog smisla. Prvi smatraju da je riječ o vrijednom kulturnom dobru, drugi smatraju da je tek riječ o ruzinavom brodu koji nikome (osim možda nekolicine nostalgičara) ne znači ništa, i najvažnije – riječ je o financijskoj rupi bez dna.
Dugo je trebalo Gradu Rijeci da se odredi što s tim brodom, a presudnu ulogu su imale upravo financije. Točnije, financijska suša u Gradu Rijeci koja je Grad prisilila da tokom prosinca raspišu natječaj za davanje u koncesiju Galeba.
Posjetimo, Galeb je uistinu prozvan zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske (rješenjem Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 30. listopada 2006. godine je kulturno dobro, a od 2011. godine je stavljen pod trajnu zaštitu), te se koncesija stoga daje “samo” za gospodarsko korištenje, a natječaj je otvoren do 24. ožujka 2015. godine. U Gradu su procijenili da je ukupna vrijednost koncesije kroz 30 godina čak 10.323.081,00 eura.
Da bi stvar bila zanimljivija, prema Studiji opravdanosti davanja koncesije, koncesionar na brodu Galeb treba osigurati:
– muzejski prostor ukupne površine 507,10 četvornih metara koji se sastoji od izložbenog prostora na tween decku, muzejskog prostora u strojarnici broda te muzejskog ureda i arhiv
– rekreacijski centar
– hostelski smještaj
– restoran, kongresni centar, bar
– ljetni terasni bar – hotelski smještaj (sobe i apartmani)
Kako u Gradu Rijeci lijepo objašnjavaju: sve radove na uređenju broda „Galeb“ u svrhu njegova gospodarskog korištenja izvest će koncesionar o svom trošku bez mogućnosti povrata uloženih sredstava. Radove je potrebno izvesti sukladno uvjetima i uz suglasnost Konzervatorskog odjela u Rijeci, odnosno nadležnog tijela Ministarstva kulture Republike Hrvatske, te projekt uređenja prethodno dostaviti na odobrenje Gradu Rijeci. Kulturno dobro m/b Galeb bit će smješten na području veza na Riječkom lukobranu, na poziciji udaljenoj minimalno 400 m od LKC tornja kod zgrade Pomorskog putničkog terminala.
Postoji kvaka
Ali postoji “kvaka”. Kako se koncesija daje na 30 godina, Grad jednom klauzulom dopušta za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji da koncesionar, uz izričitu suglasnost davatelja koncesije, s trećim osobama sklopi ugovor o potkoncesiji o obavljanju sporednih djelatnosti koncesije. Također, jer Grad je svjestan da je riječ o plutajućem kršu u kojeg se treba uložiti enormna sredstva, određeno je da fiksni dio naknade za koncesiju iznosi samo 2.296 EUR godišnje!
“Imajući u vidu potrebna visoka ulaganja budućeg koncesionara kao i vrijeme potrebno za radove i uređenje, u prve dvije godine koncesionara se oslobađa plaćanja varijabilnog dijela naknade za koncesiju te bi se stoga u prve dvije godine trajanja koncesije ukupna godišnja naknada za koncesiju ostvarivala u iznosu procijenjene fiksne naknade za koncesiju od 2.296,00 EUR”, navode u Gradu.
