Turizam je u ekspanziji i prema nama ribarima se ponaša kao predator, ocijenio je za Boka News predsjednik Udruženja profesionalnih ribara na moru Marko Kise.
Sa jedne strane država se bori da se ribarstvo i tradicionalni način ribanja sačuva a sa druge strane ne radi ništa da očuva i sačuva tradicionalne ribarske pošte koje potiču još iz vremena Austrougarske i sve su uredno popisane i arhivirane u arhiv i katastar, da ih neko ne bi devastirao i prisvojio, poručuje Kise.
U opštini Herceg Novi kao i u cijeloj Boki Kotorskoj u zadnjih deset godina nestaje jedna po jedna ribarska pošta a da ribare niko nije ni kontaktirao a ni obeštetio.
„Prvo je zbog hotela u Njivicama devastirana pošta (Kraljičina plaža), zatim u Malim Rosama ispod rizorta Mišković, u Meljinama izgradnjom Lazura nestala je ribarska pošta, na Zmijicama – Zelenika zbog izgrađene i ograđene vile nemoguće je više prići do pošte, u Kumboru ispod kuće Pestorića nemoguće je od sidara i zakupca plaže prići a kamoli da se riba. U Bijeloj ispod hotela Park i hotela Delfin vlasnici firme Carine ne da su nezakonito prisvojili pošte nego su ih devastirali nasipanjem kamenja, pijeska i uništili floru i faunu i prirodnu hranu za ribe a nama za vijek vijekova uništili poštu za ribanje a da pri tome nisu ni obeštetili ribare niti ih je država u tome spriječila. Sada se gradi veliki hotelski kompleks u Baošićima upravo preko puta najbolje ribarske pošte u na Hercegnovskoj rivijeri, jedine preostale. I ta nam se pošta pokušava oteti na perfidan način. Ribari su ti koji će se pitati za budućnost te pošte i nećemo dozvoliti sportskim ribolovcima da u naše ime obećavaju nešto sto nije u njihovoj nadležnosti“ – kazao nam je predsjednik Udruženja Marko Kise.
Bokokotorski zaliv je jedno od prirodnih mrijestilišta u Jadranskom moru, srdela i ostale sitne plave ribe. To je davno prepoznala i Austrougarska i počela je razvijati lov srdela i sitne plave ribe.
„U Bjeloj na temeljima fabrike za preradu sardina izgrađen je hotel Delfin. U Boki je to nekad pored pomorstva bio i jedini način preživljavanja a nova SFRJ ja aktivirala desetine zadruga koje su imale oko 130 baraka-svijećarica. Razvojom turizma pomalo se gasilo i ribarstvo. Ali zbog naglog razvoja turizma nije se kontrolisalo ništa što ugrožava ribarstvo nego nas kao predator pokušava progutati i totalno uništiti“ – poručuje Kise.
Kruzera sve više, ribe sve manje
– Jedan od primjera su kruzeri koji kao svjetleće tvrđave ploveći kroz Boku remete harmoniju održivog mrijesta ribe na način što svojom pojavom izigravaju mjesec koji svijetli sa malo manjim intezitetom i i riba nema više 4 mjesečeve mijene nego mogo više zavisno od broja kruzera. Mi smo o ovom problemu još unazad 15 godina upoznali i Vlade i sva ministarstva, Institut za biologiji mora iz Kotora ali do dana današnjeg nema odgovora ni riješenja.
Da ne bi neko promislio da smo mi protiv razvoja turizma i kruzer turizma, naprotiv mi smo da se izgradi još 200 hotela i da uđe u Boku još više kruzera, ako je to održiva budućnost, ali ne na štetu ribara.
Tražili smo i tražimo da se dio kolača od turizma, kruzera i marina preusmjeri za opstanak ribara i kroz novčano obeštećenje pomogne da se održi i opstane komercijalno ribanje i zaštite domicilni ribari da se ne uništi njihov rad i naravno da nam se pošte koje su oduzete vrate u funkciju a preostale zaštite, poručio je predsjednik Udruženja profesionalnih ribara na moru Marko Kise.
