„Azil za pse u Kavču zajednički je projekat opština Kotor i Tivat, uslovi za pse nijesu idealni, onako kako bi mi željeli, ali smatram da je jedan od najboljih u Crnoj Gori, što se tiče uslova. Jedan od pokazatelja je i to što nas često za pomoć kontaktiraju kolege iz cijele Crne Gore. Najveći problem je hvatanje napuštenih pasa, tako su naši zaposlenici ranije išli u Pljevlja, danas smo baš dobili zahtjev za pomoć iz Nikšića…“ – kazao nam je Đorđe Radanović rukovodilac tehničke službe d.o.o “Komunalno Kotor“ koje upravlja Azilom.
Kapacitet Azila u Kavču je 160 pasa, trenutno je smješteno nešto više, oko 180 uključujući i štenad.
Smatrate li da psi u Azilu imaju dobar smještaj i dovoljno hrane?
„Sve zavisi kako ko na to gleda. Ja kao neko ko je zaposlen u Komunalnom preduzeću i direktno odgovoran, svakodnevno obilazim Azil i upoređujući ga sa drugim azilima u zemlji, smatram da ti psi imaju dobre uslove, redovno, svakodnevno pranje površina u kojima borave, sakupljanje otpada, redovnu ishranu po pravilima i standarima, što imamo malo vlasničkih pasa, mada je slabo interesovanje građana za udomljavanje pasa.
Što se tiče doniranja hrane imamo NVO sektor koji je aktivan, kao i pojedinci koji su veliki ljubitelji pasa i svojim donacijama nam jako pomažu. Hranu sakupljamo iz vrtića, bolnica i drugih ustanova, a i mesni prerađivači kada imaju neki višak uvjek nam doniraju“ – ističe Radanović.
Ukupan budžet Azila za pse je 100.000 eura na godišnjem nivou, sredstva su objezbjeđena iz budžeta opština Tivat i Kotor, po 50.000 eura. Tim sredstvima finasira se hrana za pse, plate zaposlenima i svi materijalni troškovi.
„Po prijavi građana i svakodnevnim obilaskom terena teritorija opština Tivat i Kotor koje su dosta razuđene, naš zaposleni izlaze na teren hvataju pse čak i u kasnim popodnevnim i večernjim satima. Troškovi održavanja se svakodnevno povećavaju ali se nekako uspijevamo pokriti. Uradili smo projekat proširenja smještajnih kapaciteta, ali zbog pandemije covid-a i povećanja cijena građevinskog materijala taj novac koji smo opredijelili nije bio dovoljan za predviđeni projekat. Iskreno se nadam da ćemo realizovati taj plan. Povećanje smještajnih kapaciteta jedan je od osnovnih zadataka u budućnosti, kao i broj ljudi operativaca na terenu, a potrebno nam je i više vozila. Trenutno imamo na raspolaganju jedno vozilo, drugo je na servisu pa sa ovo jedno kombinuje za dovoz hrane i hvatanje pasa“ – kaže Radanović.
Naš sagovornik ističe da bi im najviše koristilo kada bi se promjenila svijest građana.
„Azil za pse služi da bi uhvatili napuštene pse, smjestili i pružili medicinski tretman od vakcinacije do sterilizacije, da bi kasnije te pse ljudi udomili. Mogu kazati da u potpunosti poštujemo međunarodne propise i standarde, ali nam je potrebna i pomoć građana, edukacija i promjena svijesti…“- poručio je Radanović.
Stranci sve češće zovu Azil
Zaposlenica u Azilu, Sanja Marović ističe da sve češće imaju pozive stranaca, koji na ulici sretnu psa ili mačku, da ih uklone, jer njima je to čudno, dolaze sa destinacija gdje nema napuštenih životinja.
„Sve češće nas zovu stranci, njima je neshvatljivo da postoje psi lutalice ili napušteni vlasnički psi. Zovu i za mačke. U ovom trenutku nemamo dovoljno posuda, zdjela za hranu i vodu, koje su od prohroma, to nam je u ovom trenutku najneophodnije…“ – kaže Marović.
