U Sloveniji, unatoč hlađenju gospodarstva vezanom uz automobilsku industriju, još uvijek postoji potražnja za radnom snagom u pojedinim sektorima. Budući da nema kadra, poslodavci si pomažu zapošljavanjem strane radne snage.
U 2019. ovdje je radilo 80.000 stranaca, sada ih na tržištu radi već 150.000. To predstavlja otprilike 16 posto radno sposobnog stanovništva. U bliskoj budućnosti vjerojatno će se potražnja za strancima malo smiriti, ali ipak, kako se broj stranih radnika povećava, morat će se nositi sa sve više izazova.
Sa sličnim problemima bore se i zemlje koje su dosad bile izvoznice radnika – Poljska, Rumunjska, Bugarska i Slovenija. Strani radnici ne znaju jezik, nemaju želju učiti ga, ne poznaju radno zakonodavstvo, a državne službe nisu adekvatno pripremljene, napominje u istraživanju profesorica Fakulteta za upravu Valentina Franca.
“Naša struktura, naše zakonodavstvo, naše društvo, naš sustav, škole, vrtići nisu tome prilagođeni. Sve te zemlje imaju slične izazove”, rekla je.
U Sloveniji stranci uglavnom rade kao pomoćni radnici u ugostiteljstvu, u trgovinama, skladištima, nabrojio je Simon Urbanč s portala mojedelo.com.
“Jezik je velika barijera, tako da to zapravo nisu freelanceri. Ne radi se čak ni o stvaranju velike dodane vrijednosti s njima”, dodao je.
Analiza Zavoda za zapošljavanje pokazala je da radnici koji dolaze iz Bosne i Hercegovine i Srbije imaju bolje kvalifikacije od radnika iz Azije. Ravnateljica Greta Metka Barbo Škerbinc: “Mislim da ćemo ipak morati zapošljavati strance. Želimo ih potražiti u susjednim zemljama, gdje također imamo uhodane rute između javnih službi i sporazuma koji štite radnike”.
Slovenija sklapa socijalni sporazum s Turskom. Dolazak radnika s Filipina je usporen, dijelom i zato što se i njihova zemlja bori s nedostatkom zdravstvenih radnika.
