Idealna temperatura za uzgoj školjki je do 24 stepena Celzijusa, a kad se pređe ta vrijednost, najprije gube kondiciju, ne drže se čvrsto za podlogu već od sopstvene težine padaju na dno, a onda počinju i da ugibaju, kaže za Boka News Luka Milošević uzgajivač školjki iz Kotora.
Pomor mušalja usljed visokih temperatura mora krajem jula zabilježen je i u Boki Kotorskoj, gdje su školjkari registrovali velike količine uginulih mekušaca na svojim uzgajalištima.
I školjkari iz Malostonskog zaliva kod poluostrva Pelješac, kao i u drugim dijelovima Jadrana gdje je razvijena marikultura, takođe su u uočili istu pojavu, te procijenili mortalitet mušalja (dagnji) do 90 posto.
Biolozi pretpostavljaju da je uzrok njihovog uginuća pregrijanost morske vode. U uslovima kada se temperatura mora popne do 300 C, umiru mikrootrganizmi kojima se mušulje hrane, a ta toplota uništava i njih same. Krajem jula u dubrovačkom akvatoriju zabilježeno je 29,70 C, što je, kažu, najviše otkad mjere temperaturu Jadrana, a u Boki Kotorskoj je u tom periodu na površini mora izmjereno 320 C. Zbog pomora mušalja pogođeni su najviše školjkari, koji trpe gubitke u proizvodnji i poslovanju, ali trpe i ugostitelji i turisti i domaći stanovnici, koji prednost daju ishrani morskim plodovima.
-Jul nam je donio visoke temperature koje su došle tropskim talasom, te se temperatura vode u prvom metru dubine podigla čak na 320 Celziusa. Idealna temperatura za uzgoj školjki je do 240 C, do koje one odlično napreduju i nemaju smetnji u reprodukciji. Kad temperatura pređe tu vrijednost, najprije gube kondiciju (ne drže se čvrsto za podlogu već od sopstvene težine padaju na dno), a onda počinju i da ugibaju, kaže za Boka News Luka Milošević, uzgajivač školjki iz Kotora. Njegovo uzgajalište na Ljutoj obuhvata šest tradicionalnih uzgojnih linija i špansku platformu za uzgoj školjki površine 120 metra kvadratnih, kapaciteta 460 pergolara i mogućom proizvodnjom od 30 tona školjki. Šteta je višestruka, s obzirom da nisu samo visoke temperature neprijatelj mekušaca.
-Tropski talas je nanio štetu i do 70% mortaliteta, što se desilo i našim komšijama i kolegama iz Stona. Jedina mogućnost odbrane od tolikih temperatura je spuštanje nasada u dublji sloj vode, gdje je voda mnogo hladnija i gdje bi one mogle da prežive. Ali, to je mač s dvije oštrice, jer na većoj dubini one su dostupnije oradama, te bi dolje ostali bez ičega, objašnjava nam Milošević, koji potsjeća da su mušulje, nakon zimske pripreme za sezonsku berbu, ove godine izvanredno rodile. Kaže da su majske procjene bile da će ovo biti dobra godina – mušulja je bila krupna i bogata mesom, što je školjkare jako radovalo. Ta radost, nažalost, nije dugo potrajala.
-Pribojavali smo se jedino orada koje redovno nanose štete uzgajilištima, što se i desilo. U junu mjesecu velika jata su posjetila moje uzgajalište i pojele veći dio nasada, a s njima i mlađ koja je pala preko krupne mušulje. Šteta je višestruka jer smo ostali i bez mlađi za sledeću godinu, naglašava Milošević.
NAPADAJU IH EKOPARAZITI, ORADE, KLIMATSKE PROMJENE…
Potsjetimo, prošle godine se desio pomor mušalja usljed napada ektoparazita – pljosnatog crva Imogine mediterranea, a koji je pravi uzrok pomora mušalja ove sezone saznaćemo više kad se uzorci mora i uginulih dagnji analiziraju u laboratorijima.
-Etiologija ovih smrtnosti često je nepoznata, a trenutni konsenzus unutar naučne zajednice je da je njihovo porijeklo više-faktorsko. Najvjerovatnije je da je u pitanju kumulativni uticaj promjena u morskom ekosistemu koji utiče na zdravlje obalnog ekosistema, uticaja patogena, kvaliteta vode na uzgajalištima, karakteristika lokaliteta na kome se nalazi uzgajalište, geografskog porijekla mlađi odnosno postupaka nasađivanja i translokacije mlađi sa jedne lokacije na drugu, uticaj različitih zagađivača koji potiču sa kopna i naravno – klimatskih promjena. Naime, svi pomenuti uticaji pojedinačno predstavljaju faktore rizika za povećanje stope mortaliteta, ali kumulativno, u interakciji sa promjenama u životnoj sredini, dovode do ovakvih katastrofalnih pojava, čiji uzrok najčešće ostane nerazjašnjen, kazala nam je ranije Milica Mandić, viši naučni saradnik u Institutu za biologiju mora u Kotoru. Njena koleginica sa Odjela za ekologiju Sveučilišta u Dubrovniku – prof. Ana Bratoš Cetinić potvrđuje da porast temperature vode može biti koban za školjke.
-Ono što je poznato prema starijim i prema najnovijim istraživanjima je da ova vrsta dagnje nakon određenih razina temperature povećava stopu smrtnosti, odnosno ugiba. Tako da temperatura od 30 stupnjeva koliko je zabilježena u površinskom sloju tog područja kobno djeluje. Sve ovisi i o nekim drugim ekološkim čimbenicima – od hrane do dostupnosti kisika. Temperatura može bit kobna nakon 72 sata, a nekad dagnje mogu preživjeti i do dvadesetak dana, kazala je Bratoš Cetinić za HRT.
/M.D.P./
