~Sinergijom nadahnuća, likovnih izraza, stilova i žanrova, u Kotoru predstavili stvaralački opus „Singulariteti“
Umjetnički tandem: Hana Belobrk, studentkinja završne godine diplomskih studija na smjeru Slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjentosti u Rijeci i Ensar Hadžić Buxhoeveden, magistrand na odsjeku Grafika Akadamije likovnih umjetnosti u Sarajevu, ukrštajući bakropis i digitalnu sliku, spojili su svoje estetske posebnosti različitih stilskih i žanrovskih izraza i tehnika u jedinstvena likovna djela, te cijeli opus nazvali “Singulariteti”.
Pod tim nazivom otvorena izložba u Gradskoj galeriji Kotor, gdje se ovi mladi slikari prvi put predstavljaju publici u Crnoj Gori. Dvije posebnosti i jedinstvenosti spojili su u jedno.
-Ovo je jedna potvrda zajedničkog rada, jedne sinergije dva različita osjećaja prema umjetnosti, koji su našli jedinstvo, upravo kroz ove radove. Svaka izložba je jedno dodatno upoznavanje, kako likovnog, tako i ličnog karaktera nas dvoje, pošto se mi ne znamo mnogo dugo. Ali, u ovo kratko vrijeme, koliko se poznajemo, zapravo smo „izrodili“ nešto što je unikatno i za Hanino i za moje izražavanje, kaže za Boka news Ensar Hadžić Buxhoeveden.
On i Hana upoznali su se prošle godine na Eko-koloniji u Parku prirode Blidinje u Bosni i Heregovini, gdje su, kažu, uzajamno prepoznali radove i senzibilitete onog drugog, te odlučili: „To je to“.
Koliko je lijepo i zanimljivo raditi zajedno, toliko je i naporno i zahtjevno prilagođavati se nekom sasvim drugačijem senzibilitetu ličnosti. Iako po vokaciji slikarka, Hana se uspješno bavi ilustracijom- digitalnom grafikom. Autorka je kratkometražnih filmova RIbirht i Škampfrotacija i dokumentarnog filma o umjetniku Vlatku Vinceku. Kao strip-crtačica učesnica je StreetArt Festivala kao i Bijenala scenskih dizajnera u Novom Sadu. Klasično orijentisan na tradicionalnu grafiku, kojoj je posvećen, Ensar je takođe aktivni volonter međunarodnih organizacija “Nova Akropola” i “La Benevolencija”, te član “Jevrejskog omladinskog kluba” u Sarajevu.
-Trebalo nam je neskromnih pola godine i više, bar devet mjeseci da se sve ovo dovede do ovog nivoa. Iima jedan rad koji je nastajao u nekoliko faza, dok nakon nekoliko mjeseci nije počeo da dobija dimenzuju gdje je to-to. Bilo je tu puno više varijacija, više od ovih što vidite, ali napravili smo selekciju najboljih, objasnili su umjetnici, koji su u stvaralačkoj sinergiji spojili tradicionalnu i virtuelnu umjetnost.
-Nova tehnologija koja ulazi u svijet zapravo oblikuje umjetnost, drugačije je sagledava, tako smo na ovaj način – spojem bakropisa i ove digitalne tehnologije htjeli probuditi ovu staru tehniku, a i predstaviti je kroz tu novu suvremenu dimenziju. Praktično, naše slike nastaju iz grafike. Ensar mi je poslao svoje bakropise, a zatim sam ih ja digitalno obradila, kolažirala, nadodala sa svojim nekim radovima koje sam stvarala digitalno ili sam baš dodala direktno vektorima, kaže Hana. Ensar objašnjava da bakropis, kao i sve tradicionalne tehnike grafike, imaju svoj tiraž. Broj umnožavanja originala zavisi od toga koliko ploča to dopušta da se izvede. S druge strane, oni se mogu printati neograničeno, ali je jako važan izbor papira u svemu tome. Oni koriste teški tristogramski grafički papir koji se upotrebljava za grafičke tehnike, a danas i vrlo često i za art-printove isto tako, zbog njihovog kvaliteta.
-Zajednička tema izložbe „Singulariteti“, termin koji je uveden 60-ih godina, mada je postojao i ranije, ali u biti, on ima više raličitih terminoloških objašnjavanja i primjena u zavisnosti od teme. U ovom slučaju ona se odnosi na doba kada mašine dolaze na nivo čovjeka, gdje sveobuhvatnost takvog jednog civilizacijskog napretka, s jedne strane destilira dušu, a s druge otvara put kosmosu. Mi smo to dočarali i kroz tehnološki aspekt stvaranja, jer grafika je jedan tradicionalni medij, koji se koristi od XV vijeka sve do danas, tek posljednjih 100 i nešto godina taj medij postaje nešto otvoreniji i više se umjetnički izražava kroz unikatne otiske, kroz različite materijale, objasnio je Hadžić Buxhoeveden.
Imali su manju izložbu u Kulturnom centru u Koprivnici, Haninom rodnom gradu, gdje su se predstavili sa radovima manjeg formata, s obzirom da je i prostor u kome su izlagali takođe bio manji. To je odličan aspekt izložbe, kaže Ensar, jer u odnosu na prostor, umjetnik može prilagoditi postavku.
Da gledalac sam pronađe svoje vizije
-Živimo u svijetu gdje smo sve više inverzivni prema platformama, ali, koliko je svijet tehnologije napredovao samo u zadnjih 20 godina, možemo samo zamisliti šta će tek doći za 200 godina. Tako da je ovo naš neki pokušaj pronalaska odgovora na pitanja o čovjeku, duši, stvarnosti, o svemu što nas okružuje, gdje će to otići, kako će završiti. Najbolje je da svaki posjetilac za sebe, pojedinačno izvuče iz radova tu viziju budućnosti. Bila nam je namjera da se to iskaže i kroz radove, pošto jedan takav koncept može meni ili Hani biti blizak, ali za svakoga ponaosob je drugačiji. Kolikio god mi htjeli objasniti, jednako je kao prepričavanje istoga, nikad se ne može objasniti do kraja, poručuje Ensar.
Nova dimenzija likovnog djela
-Ensar koristi tehniku bakropisa i ta je tehnika stavljena u odnos sa digitalnom tehnikom vektorske grafike koju je Hana primijenila na njegovim bakropisima. Njihovim miješanjem dobijaju se rezultati uznemirujućeg, magičnog i surealnog karaktera. Sukob između tradicionalnih i savremenih načina izražavanja prikazuje se kroz spajanje dva različita stila. Digitalnim kolažiranjem, koje je Hana odradila, te multimedijskim ukrštanjem i preplitanjem različitih stilskih i žanrovskih karakteristika iznašli su jednu novu dimenziju likovnog djela koje, ako gledamo tematski i pojedinačno, ima potpuno drugačija značenja i narative, kazala je Radmila Beća Radulović, direktorka Kulturnog centra “Nikola Đurković” Kotor.
/M.D.P./
