Nema opravdanja za odsustvo publike, koja je u Kotoru odnjegovana tradicijom i kulturom
Muzika je najveća ispiracija svakome istinski posvećenom umjetniku, kakav je i renomirani pijanista Amir Džaković, profesor Univerziteta umjetnosti u Tirani, koji je pažljivo odabranim programom, umjetnički izražajnom i tehnički preciznom, strastvenom izvedbom na koncertu u Crkvi Sv. Duha u Kotoru pokazao zašto je jedan od vodećih albanskih pijanista.
Nastup je započeo djelom “Barokjare” Aleksandera Pečija, jednog od najvažnijih savremenih kompozitora u Albaniji, a nastavio u duhu balkanskih autora izvedbom neoklasične “Svite za klavir Op.29”, Tomislava Zografskog, prvog diplomiranog kompozitora u Makedoniji. Zablistao je svirajući “Sonatu br.32, Op.111” Ludviga van Betovena, a briljirao u završnici sa “Apres une lecture du Dante: Fantasia quasi Sonata” Franca Lista. Ovim programom predstaviće se i u Tirani, gdje će nastupiti u četvrtak, 18. decembra.
U aprilu je na ovoj sceni održao recital sa dijelima Romana Simovića – oca Igora Simovića, djeda istaknutog violiniste Romana Simovića. Prije toga je u Kotoru održao recital sa djelima kompozitora Balkana, nakon čega je objavio CD, “Balkanski klavir” za englesku diskografsku kuću “Toccata Classics”. Nastupao je i u kamernim sastavima, tako da je kao izvođač skoro svake godine na sceni Crkve Sv. Duha. Amir Džaković je svojim umjetničkim putem, obrazovanjem i izgrađenom karijerom povezao Albaniju sa Crnom Gorom i zemljama regiona.
Ova koncertna sala mu je poznata još iz srednjoškolskih i studentskih dana, kada je učestvovao na brojnim klavirskim takmičenjima i održavao resitale, ali ovdje, u Kotoru, nije mu se do sada desilo da nastupa u skoro praznoj sali. Nadaleko poznata, probirljiva i zahtjevna kotorska publika izostala je ovom prilikom (to nije prvi put) i propustila da na Amirovom koncertu doživi ljepotu vrhunske umjetničke izvedbe.
Kažu da pravi umjetnik nastupa jednako pred jednim slušaocem/gledaocem kao da je sala puna, što je uradio i Džaković. Publika može da bude inspirativna i podržavajuća, ali kad je nema (a i kad je ima), oslonac i nadahnuće umjetnik uvijek mora naći u svom sopstvu.
-Dešavalo mi se i u drugim prilikama da nastupam za nekoliko ljubitelja muzike, najviše kad su koncerti tokom zime, a u takvim situacijama inspiraciju pronalazim u samoj muzici. Mi u krajnjem slučaju sviramo uvijek za sebe, da bi smo postigli neki svoj idealni zvuk koji zahtjevamo, da bismo ostvarili te naše ideje – to je uvijek ta borba da kroz izvođaštvo dođemo do samog sebe. Ako to uspijemo, onda će to postići i publika, kaže umjetnik za Boka News. Džaković smatra da ljude koji se bave muzikom ili slušaju dobru muziku odlikuju plemenite osobine, te da vodeći kvalitetniji način života kroz umjetnost oni utiču i na dobrobit drugih ljudi i zajednice.
Pored supruge Nejre Zaimović Džaković, koja piše naučne radove u domenu teorije muzike i solfeđa na našem i albanskom jeziku, pijanistu je podržao profesor Nikola Vučković, takođe pijanista. Njih dvojica su zajedno studirali i niz godina njeguju profesionalne veze i prijateljstvo.
-Amira na sceni održava ta neprestana ljubav koju on ima i prema muzici i prema klaviru. On je neumoran u 21. vijeku, kada je sve postalo digitalizovano, gdje dominira vještačka inteligencija. Svojim entuzijazmom, svojom ljubavlju, uz podršku svoje nevjerovatne supruge, pritom imaju dvoje djece, oni bukvalno opstaju u jednom takvom svijetu… Kao publika, tu smo da doživimo njegovu nevjerojatnu vještinu izvođaštva, ali iznad svega da doživimo jednu umjetnost, kaže prof. Vučković. On primjećuje da je danas mladima sve dostupno na Youtubeu i na društvenim mrežama, te im koncerti uživo “nisu interesantni” – ne žele ni da se informišu, a kamoli da dođu uživo da čuju visoku umjetnost. Smatra da u posljednje vrijeme na muzičkoj sceni u Crnoj Gori nastupa dosta inostranih umjetnika, uglavnom nekvalitetnih, te smo “preplavljeni nekim kvazi-koncertima”.
-Kada se desi jedan ovakav umjetnički spektakl, kakav je bio koncert Amira Džakovića, ljudi nemaju osjećaja da treba da tome prisutstvuju, kazao je Vučković u nastojanju da opravda odsustvo kotorske publike.
Umjetnik na koncertu daje svojih 100 posto, dolazi iz Skadra sa ženom, da bi u Kotoru nastupio pred troje gledalaca. Ima li opravdanja, s obzirom da se koncert održava u Koncertnoj dvorani Muzičke škole “Vida Matjan”, da je ulaz besplatan – bilo bi red da bar profesori klavira dovedu svoje učenike, a njih je oduvijek u svim školama bilo najviše, jer je klavir i dalje najpopularniji instrument. Da su došli, imali bi šta i od koga da nauče.
M.D.P.
