Potražnja za klima-uređajima globalno bi se mogla više nego utrostručiti do 2050., upozorili su u utorak Ujedinjeni narodi, pozvavši međunarodnu zajednicu na održivija rješenja za rashlađivanje.
– Sve veća potražnja za sustavima hlađenja koji će biti sve neučinkovitiji i sve više će onečišćivati okoliš mogla bi “gotovo udvostručiti emisije stakleničkih plinova povezane s hlađenjem u odnosu na razine iz 2022., objavio je UNEP u svojem izvješću pod nazivom Global Cooling Watch 2025 na marginama sumita UN-a o klimi COP30 u Belemu.
– Potražnja za klima-uređajima mogla bi se utrostručiti do 2050… No unatoč tomu milijarde ljudi i dalje neće dobivati odgovarajuću zaštitu od topline. Moramo preinačiti pojam rashlađivanja i upotrebe rashladnih uređaja, ali ne kao izvor emisija stakleničkih plinova, nego kao temelj otpornosti na toplinu i održivi razvoj, stoji u objavi.
Najbrži rast potražnje za rashladnim uređajima predviđa se u Africi i južnoj Aziji.
– S obzirom na to da smrtonosni toplinski valovi postaju sve češći i ekstremniji, pristup hlađenju mora se tretirati kao bitan dio infrastrukture uz potrebu za vodom, energijom i sanitacijsko-higijenskim servisima, rekla je čelnica UNEP-a Inger Andersen, dodavši da se “ipak ne možemo izvući iz toplinske krize isključivo klimatizacijom, jer bi to povećalo emisije stakleničkih plinova, ali i troškove.”
Opcija “pasivnog hlađenja”
UNEP podsjeća na opciju takozvanog “pasivnog hlađenja”, što uključuje bolji dizajn i kvalitetu gradnje zidova i krovova, zasjenjivanje, solarna rješenja izvan mreže i ventilaciju.
Potencijalni utjecaj strategija pasivnog hlađenja na unutarnje temperature kreće se od 0,5 do čak 8 Celzijevih stupnjeva.
– Pasivna, energetski učinkovita i na prirodnim načinima bazirana rješenja mogu pridonijeti da se globalno zadovolje sve veće potrebe za hlađenjem i za zaštitom ljudi, zaštitom prehrambenih lanaca i ekonomije od sve većih vrućina dok težimo globalnim klimatskim ciljevima, rekla je Andersen.
Izvješće o hlađenju i upotrebi klimatskih uređaja upućuje na to da bi prihvaćanje ovakvih mjera moglo smanjiti emisije na 64 posto ispod razina koje se, kako se predviđa, očekuju 2050. godine.
