Divno se osjećam u ovoj sredini gdje su ljudi ljubazni, prijatni, srdačni i nasmijani, bez obzira na etničko porijeklo i socijalni status, kaže Branko Maretić
“Gdje ti je obitelj, tamo ti je domovina, tamo ti je sve”, kaže Branko Maretić, predsjednik Makedonsko-hrvatskog društva – Hrvatski kulturni centar »Marko Marulić« u Bitoli, koji je u ovom gradu na jugu Sjeverne Makedonije osnovao porodicu i u kome je, pored rodnog Splita, dobio svoju drugu domovinu.
U Splitu je završio osnovnu i srednju školu, a nakon što je stekao diplomu stomatologa na studijama u Beogradu i specijalizovao ortodonciju u Skoplju, jedno vrijeme je radio u Dalmaciji (Opuzen), da bi potom osnovao porodicu u Bitoli. Cijelo vrijeme života i rada u Makedoniji Branko aktivno radi na programima kulturne saradnje i povezivanja ljudi i gradova u Hrvatskoj i Makedoniji. U tome mu svesrdno pomažu supruga i kćerka.
Predstavljajući Hrvate iz Makedonije uz podršku Hrvatske matice iseljenika, Branko i njegova supruga Zdravka Maretić (kustos-etnolog), su 2004. godine u Galeriji Ljetnjikovca Buća u Tivtu predstavili izložbu makedonskog kulturnog nasleđa. Domaćini su im bili članovi/ce Zavičajnog kulturnog društva „Napredak“ Gornja Lastva, sa predsjednicom Marijom Nikolić. Sarađivali su i sa Muzičkom školom „Vida Matjan“ u Kotoru, čiji su učenici i profesori održali koncert u Bitoli, a folkloraši iz Bitole nastupali su u Kotoru. U razgovoru za Boka News, Branko Maretić ističe lijepu saradnju sa Tripom Šubertom iz Hrvatskog građanskog društva u Kotoru, kao i sa g-đom Barbarom Pajić. Nedavno su u Bitoli imali izložbu paške čipke iz Etnografskog muzeja Splita…
DRUŽENJA UZ DOMJENAK (banket)
-Sale su uvijek pune kada se održavaju programi koje organizujemo, posjećuju nas obični građani, ali i visoki funkcioneri, članovi veleposlanstava, daju nam podršku. Družimo se uz domjenak, razmjenjujemo mišljenja, ideje. Godišnje održavamo pet-šest glavnih programa i već pripremamo program za iduću godinu. Preferiramo koncerte klapskog pjevanja, nastupe folklornih društava, zborove horskog pjevanja, izložbe likovnih umjetnika, kazališne predstave. Na svim poljima smo aktivni, nastojimo se povezati, uspostaviti kontakte, druženje sa ljudima je nešto najljepše. Divno se osjećam u ovoj sredini gdje su ljudi ljubazni, prijatni, srdačni i nasmijani, bez obzira na etničko porijeklo i socijalni status, kaže Maretić za Boka News.
Ove godine će u sklopu Udruženja u S. Makedoniji obilježiti 500 godina od smrti Marka Marulića, hrvatskog književnika, koji je pisao na narodnom jeziku (poznat po djelu „Judita“). Ranije su Hrvati u Bitoli imali svoj Konzulat, a sada je taj prostor u centru grada postao mjesto za druženje, održavanje raznih običaja, proslave rođendana, spomendana…
UPOZNAJU MAKEDONSKI NAROD SA HRVATSKOM KULTUROM
– Naša udruga osnovana je 1994. godine, te ove godine obilježavamo 30. obljetnicu našeg rada i postojanja, a takođe ćemo proslaviti i pet vjekova od rođenja Marka Marulića. Osnivači Makedonsko-hrvatskog društva su grupa Hrvata koji žive u Makedoniji – svi dolazimo iz „miješovitih brakova“ i otvoreni smo za sve ljude dobre volje, bez obzira ko je šta. Politika nas ne interesuje, mi smo nevladino, neprofitno amatersko društvo. Namjera nam je da kroz različite projekte sačuvamo svoj jezik, identitet, kulturu i tradiciju, da u komunikaciji sa lokalnom sredinom upoznamo makedonski narod sa hrvatskom kulturom, a isto tako da različiti umjetnici iz S. Makedonije idu u Hrvatsku i da tamo predstavljaju svoju kulturu. Na taj način dolazi do zbližavanja dvaju prijateljskih naroda, jer kultura je oblast u kojoj se ljudi najlakše zbližavaju, prenoseći svoju baštinu drugima, kaže Maretić.
Pored tradicionalnog obilježavanja Dana državnosti, Dana Sabora (Spomendan) Republike Hrvatske, novogodišnjeg/božićnog koncerta, 5. aprila (travnja) je u Bitoli gostovala Državna glazbena škola iz Vukovara, a ugostio ih je kolektiv Muzičke škole – Bitola. Održali su zajednički koncert i potpisali memorandum o saradnji, te će učenici MŠ iz Vukovara nastupati sa svojim orkestrom za božićni/novogodišnji koncert.
POVEZALI GRADOVE I LJUDE
-Mnoge gradove iz Makedonije smo povezali sa gradovima Hrvatske- grad Resen (pored Prespanskog jezera) povezali smo sa općinom Dugi Rat (pored Splita) i sa Kornat Murterom kod Šibenika, potpisana je saradanja između Rijeke i Bitole, a sad ćemo povezati zagrebačku županiju Kloštar Ivanić sa Makedonskim Brodom kod Skoplja. Sve ovo radimo sa ciljem da povežemo ljude i umjetnike u različitim oblastima na polju kulture, nauke, obrazovanja, a sarađujući kroz projekte uz zajedničko učešće u evropskim fondovima, objašnjava Maretić i dodaje da isto tako rado daju uputstva i privrednicima – gdje mogu da ulažu.
– U Makedoniji je jaka poljoprivredna proizvodnja, voćarstvo, povrtlarstvo, vinarstvo, proizvodnja duvana (Fabrika duvana u Rovinju već otkupljuje sirovi duvan iz Makedonije). Otvorene su mogućnosti za razvoj turizma- Makedonija je bogata crkvama i manastirima, arheološkim lokalitetima, istorijskim spomenicima, što je sve resurs za privlačenje gostiju iz inostranstva. Bitola je karakteristični trgovački centar, ali i sveučilišni centar sa 14 fakulteta. U hidrocentrali nedaleko od Bitole proizvodi se 80 posto struje, a žitnica „Pelagonija“ nekada je hranila skoro sve bivše republike SFRJ. More nam je odavde udaljeno oko dva ipo sata, u Grčkoj.
UVIJEK POSTOJALO MIJEŠANJE
-Hrvati su u Makedoniju dolazili iz raznih razloga još prije Drugog svjetskog rata, prvo su dolazili da rade poljoprivredu, zatim su razvijali trgovinu, a poslije rata je došla migracija intelektualaca koji u to vrijeme nisu bili „podobni“, te su ih slali u južne krajeve. Kasnije su ovdje učili škole i studirali, puno je liječnika ovdje radilo, uvijek je postojalo to miješanje. Bitola je poznata i kao „Grad konzula“, u vrijeme turske imperije zvala se Pokrajina Rumelija i bila glavni politički, trgovački, vojni centar (tu ulogu kasnije preuzima Skoplje). U Bitoli je, pod uticajem francuskih profesora, srednju vojnu školu učio Kemal Ataturk, osnivač savremene države Turske. Bitola je multietnički, multireligijski konglomerat, sinergija raznih naroda, bukvalno „Evropa u malom“. Imamo i Poljaka, Čeha, Italijana, stranaca koji su ovdje živjeli i radili, ostajali ili odlazili iz raznih razloga, jer ovo je prava raskrsnica svih strana svijeta, kaže Maretić.
Tokom decenija su se hrvatski građani “stopili” sa domaćim stanovništvom, prihvatili su makedonski jezik i kulturu, a hrvatski jezik se danas uči „incidentno“ – vrlo mali broj je polaznika. Na Univerzitetu u Skoplju postoji Rektorat hrvatskog jezika, kao što u Zagrebu postoji Rektorat makedonskog jezika.
Branko objašnjava da Hrvata danas ima najviše u Skoplju, gdje djeluje Zajednica Hrvata, zatim u Štipu, Tetovu, nešto manje u Ohridu. Oni rade na osnivanju Saveza hrvatskih udruga, sa ciljem ostvarivanja zajedničkih aktivnosti i projekata. Imaju podršku Veleposlanstva, ponekad i od opština, kao i od Ministarstva kulture Sjeverne Makedonije, međutim glavne njihove projekte podržava Središnji državni ured za Hrvate Republike Hrvatske.
MAKEDONCIMA PROŠLE GODINE IZDATO 13 000 RADNIH DOZVOLA ZA RAD U HRVATSKOJ
-Kod njih vlada zakon biznisa i interesa, gdje nema ljubavi, pitanje je da li njima odgovara ovdašnja poslovna klima. Na 15 kilometara od Bitole je Evropa- susjedna Grčka. Imamo industrijsku zonu u koju su ušli Njemci (Kromberg…) koji zapošljavaju 6.000 ljudi u proizvodnji kablova za auto industriju u Njemačkoj. Sad treba da stignu neki investitori iz Turske. Još uvijek je ovdje, za njihov pojam, jeftina radna snaga, iako su radnici dobro plaćeni i situirani, te poslodavci nalaze svoj interes. Primjetili smo da, otkako je Hrvatska ušla u Evropsku uniju da su se javili razni ljudi iz Makedonije koji imaju porijeklo iz Hrvatske, tražeći lična dokumenta. Prošle godine Hrvatska je samo za Sjevernu Makedoniju izdala oko 13 000 radnih dozvola za rad u ugostiteljstvu, građevini u ljetnjim mjesecima, a ove godine očekuje se još veći broj istih, kaže Branko.
VIA IGNACIA I HERAKLEA
Kroz Bitolu prolazi „Put Via Ignacia“ od Rima do Istambula, a grad je poznat po antičkom lokalitetu Heraklea, kao i po spomeniku Filipu II Makedonskom. Pošto je ovo područje na tromeđi između sjevera i juga, istoka i zapada, tu se miješaju mnoge kulture, kršćanska i muslimanska religija. Prije II Svjetskog rata ovdje je bila snažna i jevrejska zajednica (tada je u Bitoli živjelo preko 4.000 Židova, koji su preko noći transportovani u logor Treblinka, iz koga se nikad nisu vratili). U novije doba dosta se stanovnika iselilo, to je trend migracija na cijelom ovom prostoru jugozapadnog Balkana, neki se vraćaju, a neki odlaze sa porodicama…
/M.D.P./
