Protekle sedmice iz talijanske luke Piombino na posljednu je plovidbu prema rezalištima u turskoj Aliagi uputio putnički brod St.Victoria. Malo ko zna da se pod tim imenom krije nekadašnji ponos talijanske flote, putnički krstaš Costa Victoria. Relativno novi brod, star svega 24 godine (za usporedbu, naš trajekt Marko Polo ima 48 godina) je tako postao još jedna u nizu gospodarskih žrtava globalne pandemije Covid-19.
Costa Victoria, sagrađena 1996., duga 253 metra, 75050 GT i maksimalnog kapaciteta prihvata 2274 putnika, odigrala je značajnu ulogu u povratku brodova na kružnim putovanjima u Dubrovnik nakon Domovinskog rata. Doplovila je pod gradske mire 3.maja 1997. kao prvi brod kompanije Costa Crociere, inaugurirajući, zajedno sa Costa Classicom, najopsežniji program posjeta kojeg je jedan putnički brodar u sljedećih deset godina uopće postavio prema Dubrovniku. Dolazila je ovamo sve do 2011. kada odlazi na Daleki Istok, odakle se vraća 2019. s mediteranskim programom posjeta Gradu planiranim na dulje vrijeme.
CARNIVAL REŽE FLOTU
Nažalost, Costa Victoria je samo nastavila seriju neočekivanih i prijevremenih odlazaka velikog broja putničkih brodova prema njihovim posljednjim lukama, rezalištima brodova u turskoj Aliagi i indijskom Alangu. Agonija još nije završena, zbog čega se veliki broj brodova našao na listi potencijalnih žrtava, a koliki će ih broj završiti u bezličnoj hrpi sekundarnih sirovina ovisit će o (ne)uspješnosti borbe svjetske zajednice s ovom suvremenom pošasti. Ozbiljnost situacije pokazuje odluka najveće svjetske brodarske grupacije američkog Carnival Corporation, koja je do sada već odlučila iz svoje flote od 100 brodova otpisati čak 19 megakrstaša. Potpuno razumljiv potez jer je kompanija ovih dana objavila da je 2020. zabilježila gubitak od 2,2 milijarde dolara.
Lista otpisanih brodova je nažalost pozamašna. Zato ćemo se ovdje pozornije zadržati samo na onim brodovima koji su u svojim plovidbama redovno posjećivali naš Grad.
Među prvim žrtvama pandemije stradao je dobro nam znani njemački krstaš Astor, sagrađen 1987., koji je bio dug 176 metara, imao 20.700 GT te mogao prihvatiti 650 putnika. Bio je jedan od prvih povratnika u dubrovački akvatorij nakon Domovinskog rata. Na plaže turske Aliage nasukan je koncem studenoga prošle godine i do danas je većim dijelom već izrezan.
U isto vrijeme u indijskom Alangu su nasukani brodovi Satoshi (zaplovio 1991. a dolazio nam je 2003. kao Regal Princes) i Karnika, izgrađen 1990. pod imenom Crown Princess koji je tek 2009. došao u Gruž kao Ocean Village 2. Brodovi su to blizanci od po 70.300 GT, dugi 245 metara i kapaciteta prihvata 2000 putnika.
Ovih dana se u Alangu očekuje i dolazak broda Grand Celebration, sagrađenog 1987., dugog 223 metra, 47.200 GT, kapaciteta 1500 putnika. Dubrovnik je redovito posjećivao između 2010. i 2014. godine.
OTPISAN I PEACE BOAT
Sljedeća Covid-19 žrtva je brod Ocean Dream iz dobro nam znanog japanskog programa Peace Boat, koji je povremeno dolazio u Gruž između 2014. i 2018. U Dubrovnik je ranije, 2002. i 2003. dolazio i pod imenom Costa Tropicale. Sagrađen 1981., kao prva novogradnja moćnoga Carnivala, imao je 36.700 GT, bio dug 205 metara a mogao je prihvatiti 1400 putnika. Na plaže Alanga nepovratno je nasukan 1.siječnja ove godine.
U turskim rezalištima brodova sredinom decembra prošle godine je prodan i Marella Dream (42.100 GT, 1500 putnika), nama poznatiji kao Thomson Dream koji je redovito dolazio u Gruž između 2013. i 2017.
U zalivvu Elefsina nedaleko grčkog Pireja, već prodan turskim rezalištima, usidren je, čekajući nalog za plovidbu prema Aliagi i Marella Celebration (1984. godina, 34.000 GT, 1350 putnika), koji je između 2003. i 2019. u Dubrovnik redovno dolazio pod imenima Noordam, a potom kao Thomson Celebration i Marella Celebration, kojima je Gruž bio home-port sve do konca listopada 2019. i početka pandemije.
U meksičkoj luci Coatzacoalcos u toku je rezanje broda Enchanted Capri (15.400 GT, 940 putnika), koji nam je ranije dolazio pod imenom Azerbejdžan. Ostalo je zabilježeno da je 1980. održavao redovnu dvotjednu trajektnu prugu Odessa – Varna – Delos – Mikonos – Iraklion –Krf – Split – Venecija – Dubrovnik – Pirej – Istanbul – Yalta – Odessa. Građen je 1975. u sovjetskoj seriji BELORUSSIYA od 5 brodova blizanaca, kojoj pripada i brod Delphin a koji također ovih dana čeka svoju neizbježnu fatalnu sudbinu
I na koncu zadnjih dana pratimo aktualnu plovidbu broda Marco Polo prema Indiji gdje će kao posljednji Mohikanac iz serije 5 sovjetskih putničkih brodova klase Ivan Franko također ove godine završiti na groblju brodova. Nekadašnji Aleksandr Pushkin (1965.godina, 22.080 GT, 820 putnika) jedan je od posljednjih klasičnih putničkih krstaša koji nas još podsjećaju na vremena već zaboravljenih romantičnih brodskih kružnih putovanja. Inače, jedini je od 5 blizanaca koji pod originalnim imenom nije nikada posjetio naš Grad, što je nakon Domovinskog rata kao Marco Polo višestruko nadoknadio, posljednji put 2007. godine.
TRIO IZ SPLITSKOG ŠKVERA
Osim ovih brodova, zasad je neizvjesna sudbina i naših nekadašnjih posjetitelja putničkih krstaša Zenith, Horizon, Funchal, Astoria, (ex Stocholm građen daleke 1946.), Boudicca i Black Watch. Spomenimo i brodove koji su već završili u rezalištima a koji nikada nisu dolazili u Jadran poput brodova Carnival Fantasy, Carnival Imagination, Carnival Inspiration, Monarch of the Seas i Sovereign of the Seas, ali i one naše posjetitelje prodane nekim tajanstvenim kupcima (Magellan ex Holiday, Columbus ex Ocean Village, Amsterdam, Maasdam, Veendarm, Rotterdam, Ryndam, Vasco da Gama ex Statendam, Oceana, Saga, Saga Saphire). Doista zastrašujući niz…
Međutim, iako naizgled izgleda paradoksalno, budućnost brodskih kružnih putovanja po svoj prilici ipak nije upitna.
Ovaj bi nepredviđeni kolaps putničkog brodarstva mogao na koncu dovesti do revolucionarne promjene kvalitete plovidbe, smanjenja troškova i maksimalne ekološke zaštite, jer se trenutno u svijetu gradi čak 121 putnički krstaš nove generacije, ukupne tonaže 10 milijuna GT i kapaciteta prihvata 250 tisuća putnika. Od toga, što posebno veseli, tri u splitskom škveru (Picasso, Janssonius i Ultramarine) te jedan u riječkom 3.Maju (Scenic Eclipse II).
Svjetlo na koncu Covid-19 tunela se pomalo nazire, ali kada će se stanje barem minimalno normalizirati, teško je prognozirati. A što god kriza bude dulje trajala, lista za odstrel putničkih brodova će se svakim danom nezadrživo povećavati.
/Neven Jerković/
