Maginja ili planika, (Arbutus unedo), je zimzeleni grm na kojem upravo ovih dana dozrijevaju jestivi i vrlo ukusni plodovi koji su nažalost zanemareni i gotovo isključeni iz prehrane. Osim što je zanimljiva kao voćna vrsta, maginja je zanimljiva i kao ukrasna biljka. Na svakom se pojedinom grmu maginje istovremeno u kasnu jesen i zimu nalaze i cvjetovi, i nedozreli i zreli plodovi, što ovaj grm zaista čini posebnim.
Poluostrvo Luštica izuzetno je bogato ovom zaboravljenom mediteranskom biljkom čiji plodovi ovih dana sazrijevaju. U početku plodovi maginje su zelene boje, potom žute i narančaste te naposljetku, u zrelom stanju, žarko crvene boje. Maginju se preporučuju konzumirati umjereno, budući da ovisno o stepenu zrelosti, sadrže određeni postotak alkohola. Mogu se koristiti za proizvodnju marmelade, rakije, likera, kolača i sl. Plodovi obiluju vitaminom C, koji je u zimske dane svakako preporučljivo konzumirati.
Njezino stanište proteže se širom Mediterana, sve do Irske i Engleske, Mikronezije te čak i toplijih dijelova Azije.
Maginja ili palnika je izrazito specifična biljka koja posjeduje dugu fazu cvjetanja i formiranja ploda. Njezin dvopolni cvijet cvijeta između oktobra i decembra. Dolazi do samooprašivanja i u istom razdoblju slijedeće godine formiraju se crvene bobice. Drugim riječima, potrebno je čak godinu dana kako bi došlo do potpunog formiranja i sazrijevanja ploda, tj. do faze pogodne za jelo.
Kod biljke se tradicionalno koriste i sočan plod i list, bilo da je riječ o gastronomskoj ili medicinskoj upotrebi.
Bogatstvo nutritivnih sastojaka
Maginja se tradicionalno bere na Mediteranu još od vremena antičke Grčke, a njen nutritivni potencijal došao je do izražaja tek u posljednja dva desetljeća. Španska studija Ruiz-Rodríguez iz 2011. godine istražila je i objavila glavne nutritivne sastojke samog ploda.
Rezultati su otkrili kako se u crvenim bobicama biljke nalazi obilje vitamina C, vlakana, mikro i makroelemenata, te antioksidansa.
Crvene bobice maginje sadrže:
- vitamin C
- dijetalna vlakna
- pektin (pogodan za izradu gelova i želatine)
- šećer (najviše fruktoze i glukoze, a najmanje sukroze)
- manju količinu proteina
- manju količinu lipida
- kalij
- kalcij (ima ga znatno više nego u većini ostalog bobičastog voća)
- magnezij
- natrij
- željezo
- cink
- bakar
Važno je naglasiti kako plod maginje nema okus koji je privlačan svima.
Preporučivo ga je konzumirati isključivo u posljednjem dijelu zrelosti, kada njegova boja prelazi u zagasito crvenu i kada je mekan na dodir.
Razlog specifičnog okusa leži u visokoj koncentraciji šećera, primarno fruktoze, zbog koje posjeduje zanimljivu kombinaciju okusa slatkoće i kiselosti.
Nutrijent kojeg maginje najviše sadrži je vitamin C. 50 g ploda ispunjava preporučenu dnevnu dozu za odrasle.
Poznato je kako je vitamin C jedan od najpotrebnijih nutrijenata ljudskom organizmu, zaslužan za jačanje imuniteta, zdravlje mišića, ligamenata, tetiva i kostiju, antioksidativno djelovanje, regeneraciju kože (neophodan u sintezi kolagena). On je ključna karika pri apsorpciji željeza.
Biljka je odličan izvor i dijetalnih vlakana. 100 g ploda sadrži 40% dnevne potrebe vlakana za muškarce i 60% za žene.
Ljekovita svojstva maginje
Plod biljke moguće je koristiti i u gastronomske i ljekovite svrhe, a njen list se tradicionalno koristi kao kvalitetan lijek za cijeli niz bolesti.
Mediteransko stanovništvo planiku koristi kao:
- protiv grčeva
- kao antiseptik
- kao diuretik
- kao laksativ
- za smanjenje tlaka
- za bolno grlo
- kod afti
- kod kožnih upala
- kod kardiovaskularnih bolesti poput tromboze ili ateroskleroze
- kod virusa i bakterija
Čaj od lista maginje koristi se kod šećerne bolesti, tegoba prostate i uz mokraćnih puteva te za reumatizam.
Spalish pleme u Kanadi planikom je liječilo prehladu, dok se je u Maroku tinktura lista koristila u svrhu snižavanja visokog krvnog pritiska.
Efikasnost maginje kao kvalitetnog antihipertenzivnog sredstva potvrđena je, također, i znanstvenim istraživanjima.
Dvije turske studije dokazale su kako maginja ima snažna antioksidativna svojstva, a i sposobnost liječenja spolno prenosivih bolesti izazvanih bakterijom Trichomonas vaginalis.
Budite oprezni s doziranjem jer prekomjerni unos može izazvati pojavu mučnine, povraćanja, proljeva i gubitka apetita.
Primjena maginja
Dva najpoznatija oblika gastronomske pripreme su proizvodnja džema i aromatičnih voćnih likera.
U Portugalu je poznato nacionalno piće Medronho – slatki liker, a u Grčkoj se plod dodaje u alkoholno piće Tsipouro.
U kozmetici se plodovi najčešće koriste kod pripreme krema za lice, s ciljem uklanjanja ili smanjenja smeđih pjega i zatamnjenosti kože, kao i za uklanjanje bora.
Aromatični liker od maginja
Svježe i zrele plodove planike – maginje očistite, operite u hladnoj vodi ocjedite i osušite.
Oprezno složite bobe u bocu šireg grla, dodajte šećer, naribanu vaniliju, cimet, klinčiće , naribanu koricu i nekoliko kapi soka od limuna. Zalijte votkom.
Zatvorena boca mora stajati četiri sedmice i pri tom sadržaj boce češće promućkajte da se šećer rastopi.
Poslije četri sedmice sve profiltrirajte i rastočite u boce. Ostavite sedmicu dana na hladnom i tamnijem mjestu.
Pretočen u boce raznih neobičnih oblika ovaj vrlo aromatični liker zanimljivog okusa i boje oduševit će Vas.
Poslužuje se rashlađen. Možete ga koristiti kao dodatak za pripravu raznih kolača naročito onih sa maginjama.
Tinktura od maginja
U drevna vremena od maginja se pripremala tinktura za koju se smatralo da može izliječiti čak i kugu.
Tinktura ima puno korisnih upotreba. Može se koristiti za ispiranje kod upale grla ili kod prehlada, zato što ima antimikrobno djelovanje.
Pomaže kod problema s probavom, kod infekcija mokraćnog mjehura, tjera višak vode iz organizma.
Priprema:
Uzmite 50 g suhog lišća biljke, prelijte 96-postotnim jestivim alkoholom ili rakijom. Lišće prethodno usitnite.
Stavite u tamnu bocu i pohranite na mračnom mjestu dva tjedna. Svaki dan protresite.
Nakon toga procijedite i pohranite na tamnom mjestu u dobro zatvorenoj posudi.
Kod upotrebe razrijedite vodom u omjeru 1:5.
Tinkturu možete grgljati kod upala grla i usne šupljine. Također je možete koristiti i kod porezotina, opeklina, dekubitusa i čireva na koži.
Džem od maginja
Isperite i procijedite 2-3 kilograma svježih plodova.
Stavite na laganu vatru i miješajte 15-tak minuta dok se bobice ne počnu raspadati.
Plod nije potrebno pasirati zbog njegove mekane i nježne teksture koja se veoma brzo raskuha i pretvori u gustu smjesu.
Dodajte 500 g smeđeg šećera i, po želji, đumbira, vanilije, cimeta ili klinčića zbog bogatijeg ukusa konačnog proizvoda.
Zatim sve na laganoj vatri kuvajte, uz redovito miješanje, sljedećih 30-tak minuta.
Kasnije dodajte sok limuna ili naranče kako bi se zadržala što veća koncentracija nutrijenata, koji se kod prekomjerne termičke obrade mogu uništiti.
Gotov proizvod stavite u sterilizirane staklene posude.
Kada ste džem usuli u staklenke, ostavite ih otvorene i stavite u pećnicu 15-ak minuta, sve dok marmelada ne zakuha. Ovo se radi u svrhu dugotrajnijeg čuvanja proizvoda.
Kada izvadite iz peći, prekrijte čistom krpom i pustite neka se ohladi. Zatvorite staklenke tek kada se ohlade.
Nije preporučljivo konzumirati više od 5-6 sirovih plodova maginje dnevno zbog moguće pojave probavnih smetnji i laksativnog učinka.
No ako su plodovi maginje termički obrađeni, možete ih nesmetano konzumirati i u većim količinama.