Poštovaoci lika i djela Danila Kiša imaju priliku da uživaju u multimedijalnoj izložbi koja je pod nazivom „EX VOTO Danilu Kišu (1935–1989)“ autorskog dvojca Marija Starčević i Voislav Bulatović, otvorena u Staklenoj galeriji KC „Nikola Đurković“. Osmišljena povodom 90 godina od rođenja pisca, postavljena u prizemlju i na spratu Galerije, izložba obuhvata video i audio isječke, fotografije, arhivske dokumente i crtice iz života pisca, potkrijepljene odabranim citatima iz njegovih intervjua, eseja i djela, štampane na oko 150 kvadratnih metara folije i postavljene u vidu tapeta na zidove, a tu su i klasične vitrine sa Kišovim knjigama, različitih izdavača.
Posjetioci su uživali slušajući dijelove iz audio-zapisa u kojima Kiš čita svoju biografiju, kao i pjesme koje je on pjevao, čak i pjesmu ruskog kantautora Bulata Okudžave, kojeg je obožavao, što potvrđuje i njihova zajednička fotografija nastala u Beogradu.
Voislav Bulatović, novinar i dizajner, koji je osmislio koncept i vizuelni izgled postavke i Marija Starčević, nositeljka ideje i autorka tekstualnog dijela, „ukrstii su“ svoja autorska viđenja, te korišćenjem nekih multimedijalnih elemenata, uz stručnu podršku Gojka Božovića, smjestili lik i djelo Danila Kiša u današnji ambijent. Priprema i osmišljavanje ideja trajali su više od godinu dana, a kada je došlo do realizacije, radovi su potrajali oko tri mjeseca.
Spoj Kišove ostavštine i savremene tehnologije
-Tu su i nekoliko video-isječaka koji se emituju na tabletima, prateći vremenski slijed Kišovog života i rada. Na spratu je dio izložbe koji govori o stavovima i mišljenjima Kišovih savremenika o njemu. Jedna od najznačajnih video ostavština Kišovog života je čuveni intervju koji je sa njim u Beogradu, u ateljeu slikara Reljića, radio Boro Krivokapić, legenda jugoslovenskog novinarstva. Taj „prijateljski intervju“ traje skoro dva sata, i on se u ovoj postavci u cjelosti može pogledati na spratu Galerije, kaže Bulatović za Boka News.
Fotografije su iz Ostavštine Danila Kiša u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, a autori su do njih došli preko digitalnih kopija Narodne biblioteke Srbije, koje su bile vrlo male.
-Primjenili smo kombinaciju vještačke inteligencije i tehničkih znanja, uvećali i poboljšali kvalitet fotografija, tako da one sada doista dobro izgledaju u ovom prostoru, njihova prepoznatljivost je povećana, kaže Bulatović.
-Namjera nam je bila da ova izložba bude više od sjećanja, upravo „ex voto“- zavjet zahvalnosti piscu koji je osjećao i znao da je književnost način suočavanja, najviši oblik svjedočenja, a jezik jedini sigurni dom za sve one kojima je „istorija“ razorila svaki drugi, kazala je Marija Starčević i poželjela da „ova izložba bude i zavjet Kotora ovome piscu koji je u anketi francuskog lista Actual kao najljepše mjesto na svijetu `The Magical place` opisao upravo Kotor“.
-Mnoge generacije pisaca i čitalaca, kod nas i u svijetu, doživljavaju Kiša kao bitan dio sopstvene baštine, a njegovo djelo kao neiscrpan izvor estetskih, stilskih, etičkih i antropoloških saznanja o modalitetima kreativnog nemirenja sa svijetom koji ih okružuje, ističe Marija Starčević i dodaje da je ohrabrujuće to što „gotovo svaka generacija doživljava Danila Kiša kao svoga pisca“. To je na fonu onoga što je poručio i Vladimir Jokić, predsjednik Opštine Kotor, koji je, otvarajući izložbu izrazio uvjerenje da će ona doprinijeti tome da generacije novoga doba nađu dovoljno strpljenja, dovoljno snage i želje da u Kišu iščitaju sve ono što bi i sjutra moglo da se desi.
-Gledajući ovu izložbu i sve što je na njoj predstavljeno- i riječi i slike i potpise i odlikovanja i nagrade i knjige, mi zapravo iznova vidimo koliko su u slučaju Danila Kiša povezani njegov život i literatura, primjećuje Gojko Božović, urednik IK „Arhipelag“, stručni saradnik u ovoj izložbi, koji je i autor knjige o Kišu – „Igračke sudbine“. Iskustvo „industrije smrti II Svjetskog rata“ iz najranijeg djetinjstva, kaže on, obilježilo je Kiša i kao čovjeka i kao umjetnika. Kiš je, zaključuje Božović, „briljantan poznavalac jezika i stila“, a „istovremeno vrhunski svjedok i hroničar, jer vjeruje da književnost mora da se obraća konkretnim ljudima, da govori o konkretnim ljudima i da kazuje, da svjedoči, da pamti konkretne stvari“.
Doći će ponovo
-Način na koji su Marija i Voislav realizovali izložbu, mislim da se ne bi postiđeli ni da su u nekom većem centru- Beogradu, Novom Sadu. Ovo je pripremljeno sa velikom ljubavlju i velikim znanjem o Kišovom kompleksnom životu i djelu, kako bi se došlo do ovako lijepe, detaljne i stručne postavke. Čestitam, mnogo sam srećna što sam došla da ovo vidim, u narednim danima doći ću ponovo da uživam u ovome. Ovo je ona mjera kojom mora da se mjeri Kiš, on zaslužuje samo ovakav pristup, ništa manje od toga, podijelila je utiske sa nama Vesna Barbić, direktorka Biblioteke Tivat, te pozvala učenike i profesore osnovnih i srednjih škola u Boki kotorskoj da dođu na izložbu, koja će biti otvorena do kraja februara.
/M.D.P./
