Nestašni, razigrani slap koji se obrušava sa 70 metara visoke sedimentne stijene i kaskadno sliva u potok Curak, a drugim krakom se uliva u “Zeleni vir”, čije vode pokreću turbine 104 godine stare hidroelektrane “Munjare”, te “Vražji prolaz”, jedan od najljepših kanjona u Gorskom kotaru, čine jedinstvenu prirodnu cjelinu koja je zbog izuzetne ljepote i geološke vrijednosti još 1962. godine proglašena Posebnim geomorfološkim rezervatom u Hrvatskoj.
Ljubitelje prirode koji dolaze iz Crne Gore, “Vražiji prolaz” svojom surovom stjenovitom konfiguracijom možda potsjeća na kanjon rijeke Mrtvice, ali su razlike ogromne, posebno u smislu kultivisanja prirode građevinskim zahvatima radi njenog prilagođavanja ljudskoj mobilnosti i prohodnosti. Dok su stijene pod Maganikom krajem prošlog vijeka prorezane miniranjem, kako bi se u njih užlijebila staza duž kanjona, 800 metara dugi “Vražji prolaz”, koga lokalci nazivaju “Vrajži”, ispresijecan je mostovima i skalama, osiguran rukohvatima, nogostupima, sajlama, te posjetilac ima priliku da se izbliza, maksimalno bezbjedan (ali uvijek na oprezu), iznad samog procjepa divi surovim usjecima koje je kroz stijene prokrčio milenijumski vodotok. Klanac je na nekim mjestima širok svega dva metra dok okolne stijene dostižu visinu do 100 metara. U jednoj stjenovitoj okapini iznad skalina “Vrajžeg prolaza” smješten je i kip Svetog Benarda, zaštitnika planinara.
Ljeti se potok Jasle u “Vrajžem prolazu” oglašava pitkim žuborenjem, a jakom hukom u jesen i na proljeće pokazuje svu svoju snagu, o čemu svjedoče i debla zaglavljena u “grotlu”. Zimi je ovaj klanac neprohodan, što zbog velikog priliva voda, što zbog snijega koji se obrušava sa litica i zatrpava stazu. Radi upoređenja, u mediteranski ozračenom kanjonu Mrtvice snijega nema, ali s proljeća nabujali slapovi Bijeli Nerini, isto tako bučno i raskošno znaju da oglase priliv voda sa Moračkih planina.
Na vrhu kanjona, 14 metara iznad potoka Jasle, nalazi se ulaz u špilju “Muževa hišica”, koja je duga oko 200 metara. Da bi se došlo do dvorane s jezercem koje se nalazi na njenom kraju, potrebne su čeone lampe, jer špilja nije osvijetljena. Predanje kaže da su se stanovnici Skrada i okoline ovdje skrivali od najezde Turaka, o čemu svjedoče i ostaci keramike i drvenih čamaca. Muževa hišica je obitavalište šišmiša potkovnjaka, strogo zaštićene vrste, a navodi da je u špilji nađena i “čovječja ribica”, još nisu naučno potvrđeni.
Staza kroz Kanjon “Vražji prolaz” otvorena je za posjetioce 1934. godine, a 1978. godine obnovilo ju je Opće vodoprivredno poduzeće Rijeka. U novije doba o mreži mostova i skala duž kanjona brine Lokalna razvojna agencija Pins d.o.o. Skrad. Zbog čestih odrona kamenja, duž staze su postavljene table sa upozorenjima, a posjetiocima se na ulazu u ovaj rezervat nude zaštitne kacige i preporučuje čvrsta obuća za planinarenje.
Posebno je atraktivna stara hidrocentrala, koja i danas proizvodi struju na originalan način i zbog stare mašinerije proglašena je spomenikom tehničke kulture. Iznad “Munjare” je još jedan predivni slap, oko kojeg se širi talas svježine i ozona. U sklopu rezervata je i poučna botanička staza, duž koje su u tri etape prikazane biljne i životinjske zajednice, zaštićene i rijetke biljne vrste.
Posebno uživanje za posjetioce koji naprave đir kanjonom predstavlja povratak na početak staze, gdje se u Planinarskom domu mogu počastiti domaćim kuvanim jelima, zasladiti štrudlama sa šumskim plodovima, a ako žele, mogu i da prespavaju u njemu. Do Doma se cestom iz Skrada za 10 minuta može doći autom, ali ne i autobusom, jer je cesta uzana. Na skretanju za selo Ložac uskom cestom stiže se do šumskog parkirališta koje je pogodno i za autobuse, a odatle se pješice šetnicom za 40 minuta može stići do Planinarskog doma Zeleni vir.
Za one koji vole pješačenje, iz pravca Željezničke stanice u Skradu označene su rute ka poučnoj botaničkoj stazi kao i do kanjona Vražji prolaz, te do Planinarskoga doma.
/M.D.P./
