Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo objavili su još jedan važan rad koji pomaže u razumijevanju ekologije ishrane dagnji (Mytilus galloprovincialis).
Naime, u sklopu #BiVACME projekta, koji financira Hrvatska zaklada za znanost – Croatian Science Foundation, istraživanje je obavljeno na širem području ušća rijeke Krke, koje je jedno od najvažnijih područja za uzgoj školjkaša na istočnom Jadranu. Unatoč tome što se radi o gospodarski važnoj vrsti školjkaša, do sada se relativno malo istraživala ekologija dagnji na ovom području.
Analiza stabilnih izotopa često je korištena metoda za istraživanje ishrane školjkaša i drugih morskih organizama kao i ukupno razumijevanje morskih hranidbenih mreža. Omjeri stabilnih izotopa dušika i ugljika daju vrijedne podatke o izvorima hrane kao i preklapanju ekoloških (trofičkih) niša.
Analizom stabilnih izotopa dušika i ugljika u tkivu dagnji na istraživanom području utvrđene su značajne prostorne i vremenske razlike u ishrani ove vrste. Od istraživanih lokacija, dvije su bile u samom estuariju rijeke Krke, jedna na području kanala Sv. Ante, te jedna na uzgajalištu u priobalnom području u blizini Tribunja.
Inače, ovo je relativnonova metoda istraživanja i provodi se samo u nekoliko laboratorija u svijetu, uključujući laboratorij prof. dr. sc. Davida Gillikina s kojim naši znanstvenici imaju uspješnu suradnju. Kako školjkaši polažu ljušturu tijekom cijelog života, ona predstavlja važan arhiv podataka o okolišnim uvjetima. Analiza ljuštura dagnji provedena u sklopu ovog istraživanja pokazala je vrlo sličan signal okoliša kao i analizirano tkivo i time veliki potencijal za daljnja istraživanja.
Rezultati istraživanja doprinose poznavanju mehanizama iskorištavanja hrane, kao i utjecaja koje mikrolokaliteti mogu imati na fiziologiju školjkaša.
