“Ne postoji opasnost da će Titanic potonuti. Brod je nepotopiv, a putnici neće doživjeti ništa osim manjih neugodnosti“, neslavne su riječi potpredsjednika White Star Line-a, Phillipa Franklina, upućene rodbinama putnika 15. travnja 1912., uslijed obavijesti da je brod udario o ledenjak.
Na oko 370 nautičkih milja jugoistočno od obale Newfoundlanda i dubini od oko 4 000 metara, danas leži hrđava olupina RMS Titanica, razdvojene krme i pramca.
Zakašnjelo opažanje sante leda, neuspješan zaokret, nedostatak čamaca za spašavanje i posljedični gubitak preko 1 500 života (oko 70% putnika i posade) ovjekovječen je u povijesti, postavši inspiracijom dokumentarnih filmova, televizijskih drama i hollywoodskih blockbustera, piše BBC.
Ono što uistinu daje najzanimljiviju sliku posljednjih trenutaka Titanica poruke su koje su poslane s njega. One prikazuju uznemirujuću sliku o tome kako su se radost i uzbuđenje pretvorili u užas i paniku u samo nekoliko sati. Prvo putovanje broda bilo je samo po sebi veliki događaj i izazvalo je popriličnu buku u medijima. Svi su bili uzbuđeni, puni nade i očarani Titanicovim sjajem. Prve poruke poslane s broda svjedoče o blaženoj atmosferi, piše History of Yesterday.
“Hey, Boy. Večeras sam s tobom u duhu, a srcem sam uvijek s tobom. Šaljem ti puno ljubavi, Tvoja Djevojka“, piše u poruci poslanoj u New York, odredište Titanica.
“Nema bolesti. Sve je dobro. Obavijesti sve zainteresirane za poker”, pisalo je u drugoj poruci, poslanoj u Los Angeles.
Bežični operateri koji su slali poruke također su bili raspoloženi i šalili su se s bežičnim operaterima drugih brodova, nazivajući jedni druge starcima.
No, atmosfera je nakon nekog vremena postala ozbiljnija. Nakon što je šest puta upozoren na sante leda, a nije usporio, Titanic se sudario s ledenjakom 15. travnja 1912. u 23:40. Sudar se dogodio samo 37 sekundi nakon što je promatrač Frederick Fleet uočio santu leda i povikao: “Ledenjak! Odmah ispred!”
U početku nije bilo velike uznemirenosti na brodu i brojni su putnici bili raspoloženi za šalu, ali kada je postalo jasno da će brod potonuti, poruke su postale ozbiljne, čak i mahnite.
“Dođite odmah. Udarili smo ledenjak. To je CQD, starče”, glasila je poruka Titanica Carpathiji, najbližem brodu.
“Prebacujemo putnike u male čamce. Žene i djeca su u čamcima. Ne možemo još dugo izdržati. Gubimo snagu”, poslano je kad je situacija postala kaotičnija.
“Dođite brzo. Strojarnica je gotovo poplavljena”, bio je posljednji poziv u pomoć upućen s Titanica, samo nekoliko trenutaka prije nego što je potonuo.
Poznato je kako je orkestar svirao dva sata dok se brod potapao. Posljednje riječi kapetana broda, Edwarda Smitha, bile su: „Pa dečki, izvršili ste svoju dužnost i izvršili ste je dobro. Ne tražim ništa više od vas. Oslobađam vas. Znate pravilo mora. Sada je svaki čovjek za sebe, Bog vas blagoslovio.” Kapetan je potonuo s Titanicom.
Nažalost, stotine života moglo je biti spašeno da SS Californian, koji je bio toliko blizu Titanica da su mogli vidjeti signalne rakete i svjetla, nije ignorirao njegove pozive u pomoć. Kapetan Californije, Stanley Lord, ušao je u povijest kao sramotan kapetan. S druge strane, kapetan Carpathije koja je eventualno pristigla u pomoć, Arthur Rostron, hvaljen je kao heroj i u Engleskoj i u Sjedinjenim Državama.
Osim u literaturi i na ekranima, Titanic je ovjekovječen i u povijesti brodarstva. Prvo putovanje broda koje se završilo tragedijom, tada je dovelo do velikog preispitivanja brodskog dizajna i značajki. Kao rezultat toga, brodovi se danas grade bolji i sigurniji nego ikad prije. Svjetska trgovačka flota utrostručila se i trenutno sadrži preko 100.000 plovila, a gubici brodarstva značajno su se smanjili.
Mnoge strukturne promjene, koje su i danas s nama, napravljene su kao odgovor na potonuće Titanica. Brod je potonuo u roku od tri sata zbog visine svojih uspravnih pregrada, smještenih unutar trupa kako bi spriječili proboje na ostatak broda. Nakon udara u santu leda, 5 od 16 Titanicovih odjeljaka probijeno je, uzrokujući time potonuće pramca, što je onda potisnulo vodu u preostale odjeljke.
Upravo zbog toga, Titanicovi graditelji Harland i Wolff proširili su visinu pregrada sestrinskih brodova, HMHS Britannic i RMS Olympic. Napravljeni su tako da budu otporni na vatru, a ugrađen je i drugi unutarnji trup kako bi bili otporniji na udarce. Brodske pregrade također su izgrađene vodonepropusne sa svih strana.
Za razliku od današnjih čvršćih brodova, koji se izrađuju zavarivanjem montažnih dijelova, brodski trupovi poput Titanica konstruirani su od ojačanih čeličnih ploča koje su poput ljepila držale milijuni zakovica. Ojačani čelik korišten za trup Titanica možda je bio najnapredniji u svojoj dobi, ali metalurška i mehanička ispitivanja pokazala su da je bio lomljiv na niskim temperaturama, a počelo se sumnjati u kvalitetu zakovica. Moderni načini obrade čelika čine ga otpornijim na udare i oko 10 puta manje krutim, jer sadrže više razine mangana i niže razine sumpora, kisika i fosfora.
Ali, kako uopće osigurati da se brodovi ne sudare u sante leda? Godinu dana nakon Titanicove katastrofe, uspostavljena je International Ice Patrol (IIP) za nadgledanje Atlantskog oceana oko Newfoundlanda, u području zvanom Iceberg Alley, koja danas operira pomoću zračnih patrola i radara. No, vjerojatno najvažnija navigacijska inovacija je Global Positioning System, ili GPS. Tehnologija satelitskog pozicioniranja pruža najbržu i najtočniju metodu za navigaciju i određivanje lokacije te ne ovisi o vremenskim prilikama, za razliku od starih izračuna temeljenih na sekstantnim mjerenjima planeta i zvijezda.
Jednako važna, ako ne i važnija, bila su poboljšanja u komunikaciji. Titanic je nosio radio opremu s dometom od 200 milja, ali je snaga njegovog odašiljača ugušila signale koje su slali i primali brodovi u neposrednoj blizini. Danas vrlo visokofrekventni radio omogućuje brodovima komunikaciju s lučkim upravama i drugim brodovima u blizini, kao i emitiranje sigurnosnih informacija i poziva u pomoć.
Najstrašnije sjećanje na Titanicovu propast bio je nedostatak čamaca za spašavanje. Propisi Board of Trade zahtijevali su da britanski brodovi od preko 10.000 tona nose 16 čamaca za spašavanje s kapacitetom za 50% putnika i posade, a Titanic je imao čamaca za spašavanje 52% ljudi. Ova greška se nikada nije ponovila. Obavezno je osiguravanje čamaca za spašavanje za svih osoba na brodu, a potrebno je provoditi redovite vježbe i preglede čamaca za spašavanje te se svim putnicima mora objasniti postupak evakuacije.
U moderno vrijeme, računalno modeliranje i analiza zamijenili su nekadašnje dugotrajne i mukotrpne proračune korištene za projektiranje brodova. No, sve promjene dizajna, sigurnosti i regulacije na svijetu beskorisne su kada se dogodi ljudska pogreška. Prema dostupnim informacijama, ljudska pogreška zaslužna je za oko 80 do 90 posto pomorskih nesreća.
Prema službenim transkriptima istrage američkog Senata o Titanicu, 1 517 života izgubljeno je u sudaru koji se apsolutno mogao izbjeći. Dobra vijest je ta što je ova katastrofa revolucionirala sigurnost u pomorstvu, a loša je da je pred nama još dug put. Od ove povijesne nesreće koja se dogodila prije točno 110 godina, došlo je do brojnih sofisticiranijih inovacija i sigurnosnih značajki, ali jedno je sigurno: nitko se ne usuđuje ponoviti Franklinovo bezumno hvalisanje.
