Prčanj zauzima posebno mjesto na mapi bokokotorskog pomorstva. Poznat po pomorskoj tradiciji, slavnim kapetanima, Pomorskoj školi, u XVIII stoljeću je bio, zahvaljujući pomorskoj trgovini, na najvišem stupnju ekonomskog i kulturnog procvata. Tada su njegovi mještani odlučili da sopstvenim sredstvima podignu novu župnu crkvu Rođenja Marijinog (Male Gospe).
Baš onako kako je autor, prof. Željko Brguljan naslovio svoju monografiju „Na granici mora i neba“, izdigao se hram Rođenja Marijinog koji i danas simbolizira zaštitu čiste Djevice, Bogomajke i svjedoči o tadašnjoj moći, slavi, bogatstvu i vjeri Prčanjana.
Monografija koja je promovisana prošlog ljeta u Kotoru, a kasnije i u Zagrebu, na specifičan način otkriva i otima od zaborava zbirku maritimnog slikarstva koja, na neki način, ostaje skrivena u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju.
„Plovidbu“ ovom nesvakidašnjom, povjesno značajnom i likovno zanimljivom, maritimnom zbirkom, započet ćemo riječima autora monografije, Željka Brguljana kojima se ističe izrazita vezanost pomoraca iz ovih krajeva za svoju zavičajnu obalu, pobožnost i darežljivost.
„Domoljubni Prčanjski pomorci prinoseći zavjetne darove svojoj mjesnoj zaštitnici, Bogorodici Prčanjskoj, doprinjeli su formiranju ove dojmljive zbirke maritimnog slikarstva. Time su iskazali svoju plemenitost, svoju odanost zavičaju, a posebno svoju vjeru u Boga. Ako Isus i nije bio fizički sa njima on ih je svojim duhovnim prisustvom bodrio u teškim trenucima i sigurno vodio bespućima svjetskih mora“, kaže Brguljan.
Autor uspješno povezuje priču o gradnji, posvećenju, uređenju nove crkve i pomorsku istoriju Prčanja, posredstvom ove neobične slikarske zbirke. Inače, monografija je nastala povodom obilježavanja stogodišnjice posvećenja prčanjske crkve Rođenja Marijinog, u narodu poznatija kao Mala Gospa ili Bogorodičin hram. Ona donosi više novih činjenica i niz prvi put objavljenih dokumenata iz pomorske prošlosti Prčanja.
U zbirci prčanjske župe sačuvan je veliki broj slika pomorske tematike koje su poklanjane Bogorodici kao zavjetni darovi i predstavljaju zbirku župne pinakoteke (pinakotheke, od pi’nax– slika i theke – skladište, u bogatim grčkim i rimskim kućama prostorija obično blizu glavnog ulaza, koja je bila ukrašena slikama). Zavjetne darove prinosili su pomorci kao zahvalu za uslišene molitve tokom olujnih nevremena na moru. U monografiji su prikazane „ex voto“ – srebrne zavjetne pločice i slike četrdeset brodova iz prčanjske župne zbirke, a ona nam, pored likovnih analiza, donosi isto toliko zanimljivih i dramatičnih priča iz pomorske istorije Prčanja.
Prve likovne prikaze prčanjskih jedrenjaka u župnoj zbirci nalazimo na srebrnim zavjetnim pločicama „ex voto“ iz druge polovine XVIII stoljeća. Darivanje zavjetnih pločica pomorskim svetištima i lokalnim crkvama bilo je karakteristično za cijelo Sredozemlje u to vrijeme. Svakako najveća sačuvana zbirka zavjetnih pločica je ona u crkvi na otoku Gospe od Škrpjela.
Natpis nad portalom jedne prčanjske kuće „Fortia et dura pati didicimus“ koji u slobodnom prevodu glasi „Naučili smo podnositi teške i bolne trenutke“, potvrđuje u kojoj su mjeri pomorci bili izloženi svakodnevnim opasnostima koje su im prijetile kako od neprijatelja na moru tako i od morskih oluja, nevremena. Zahvaljujući vjeri u Boga, teške i bolne događaje lakše su podnosili. Vjeru su iskazivali molitvama i zavjetnim darovima koje su prinosili Bogorodici prčanjskoj.
Prčanjska zbirka danas broji oko 250 srebrnih „ex voto“ pločica. Nažalost, preko 2000 zavjetnih pločica iz crkve Blažene Djevice Marije pretopljeno je 1862. godine za izradu srebrnih predmeta koji i danas čine dio inventara crkve. Time je jedan dio pomorske povijesti Prčanja zauvijek nestao. Motivi na prčanjskim votivnim pločicama su uglavnom jedrenjaci, jedrenjaci u oluji ili mornari na umoru pored kojih kleči kapetan sklopljenih ruku sa pogledom prema Bogorodici, koji upućuje molitvu za spas broda i posade ili bolesnika.
Posebno vrijedna i interesantna je zbirka od 20 „ex voto“ pločica sa prikazanim jedrenjacima iz XVIII stoljeća, na kojima se prepoznaju tipovi prčanjskih brodova – pulaka, tartana, kekija, brigantina, kao i ratnih fregata.
Osim srebrnih pločica, zbirka sadrži četrdeset slika urađenih tehnikama: akvarel, gvaš, ulje na platnu koje vjerno prikazuju prčanjske brodove u olujama, u plovidbama mirnim morem, na sidrištima, napuštenim u olujama, pred potonućem. Većinom su zavjetne, bez religioznog karaktera, te izražavaju dio ličnog sjećanja na pomorske događaje i uglavnom su rađene prema narudžbi.
Neke slike koje su se dosada vodile kao djela nepoznatih autora, Brguljan je svojim istraživačkim radom uspio imenovati kao djela Giovanni Luzza, Vincenza Luzza, Antonija de Simonea, slike iz radionice Nicole Cammillieraija, a je, čak, pet slika parobroda svrstao u radove anonimnih indo-kineskih slikara. Tu su i radovi Louisa Francoisa Prospera Rouxa, Rafaella Corsinija, te lokalnog slikara Boška Markovića.
Svakako najplodniji portretista bokeljskih jedrenjaka XIX stoljeća bio je slikar bokeljskog porijekla Bazilije – Bazi Ivanković, pa najveći broj njegovih slika čini maritimnu zbirku župe Prčanj.
Inače, u XIX stoljeću su najpopularniji bili portretisti brodova. Slikare nalazimo u svim najprometnijim lukama, u kojima su svoje usluge nudili pomorcima i vlasnicima brodova kako bi zaradili za skromni život. Ipak, samo jedan mali broj njih je uspio postati poznat.
Pomorska zbirka župe Prčanj nam, ustvari, dočarava posljednje razdoblje prčanjskog pomorstva koje se protezalo kroz čitavo XIX stoljeće. Na 26 slika prikazani su jedrenjaci koji su bili u vlasništvu prčanjskih brodovlasnika ili su njima zapovjedali prčanjski kapetani.
Zbirka sadrži i 14 slika na kojima su prikazani parobrodi kojima su zapovijedali prčanjski kapetani. Većina naslikanih parabroda bila je u vlasništvu austrijskog Lloyda iz Trsta, a po jedan je bio u vlasništvu parobrodskih društava Slobodne Bokeške Plovidbe iz Tivta, Ditta D. Tripcovich & Ci. iz Trsta, Ditta Eredi C Cav Gerolimich & Co. iz Malog Lošinja i Ditta Chierini e Modugno iz Trsta.
Neke od slika su u dobrom stanju, ali nekima je potrebna restauracija. Bilo bi lijepo kada bi zbirka koja je u vlasništvu Kotorske biskupije, postala dio stalne postavke, a to bi bilo moguće jedino u okviru crkvenog muzeja, kazao je autor.
On je podsjetio na ideju pokojnog don Branka Sbutege da se oformi Dijacezanski muzej u koji bi se smjestile sve slike iz raznih crkava. Međutim ta, kako je Brguljan kazao, jako dobra ideja, prilično je zahtjevna i iziskuje dosta sredstava. Trenutno, preostaju nam samo „mali koraci” na restauraciji bar nekih slika koje su u lošem stanju, kazao je Brguljan.
Po mišljenju recezentkinje dr Ivane Mance, ova knjiga bitno doprinosi statusu prčanjske zbirke u muzeološkom smislu. Po prvi puta cjelovito je obrađena i evidentirana zbirka maritimnog slikarstva župne crkve u Prčanju, valorizovana je kao autentična istorijska i umjetnička građa, koja u budućnosti zahtijeva primjerenu brigu i zaštitu.
„Autorovom studioznom obradom prčanjska se zbirka maritimnog slikarstva definitivno profilirala kao istorijsko konzistentna cjelina i vrijedan izvor informacija za sve istraživače bokokotorskog pomorstva i kulturne baštine“ zapisala je u recenziji dr Ivana Mance.
Akademik Tonko Maroević u recenziji kaže da „vrijednost knjizi daje likovna komponenta iznimne neposrednosti i naivističkog šarma, što nam omogućuje gotovo romantični vremeplov u prohujalo doba i čednu empatiju sa stradalnicima u oluji. Ali bez prikladnog, skrupuloznog i savjesno razvedenog teksta Željka Brguljana bili bismo lišeni spoznajne komponente i bogatog konteksta duboke bokeljske povjesti.“
„Bilo bi tragično da ova knjiga postane komemoracija jednoj izuzetnoj zbirci koja ima kulturološku, povijesnu ali i materijalnu vrijednost. Na koncu dužni smo je sačuvati zbog njenog zavjetnog karaktera“ – zaključio je Brguljan.
Konačno, rijetka i vrijedna prčanjska zbirka maritimnog slikarstva, dobila je svoju umjetničku i povijesnu valorizaciju, zahvaljujući autoru monografije „Na granici mora i neba“. Autor je, bez sumnje, uložio ogroman trud, vrijeme, znanje, strpljenje i pokazao istančani istraživački senzibilitet, kako bi nam približio i otkrio kakvom zbirkom se možemo podičiti.
Miro Marušić
*Tekst je dio projekta „Četiri hrvatske priče iz Boke Kotorske“ koji je realizovan uz finansisku potporu Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
