Veliku pažnju javnosti proteklih je dana izazvao tekst agencije Hine o uljnim mrljama nepoznatog podrijetla koje povremeno onečiste Jadran na linijama gustog pomorskog prometa, uključujući i područje Zaštićenog ekološko-ribolovnog područja (ZERP-a).
Mrlje veličine između sto četvornih metara pa do više od sto četvornih kilometara zapazio je tim hrvatsko-ruskih stručnjaka analizom satelitskih snimki srednjeg i južnog Jadrana nastalih između 2003. i 2011. godine. Najviše ih je na rutama redovitih međunarodnih brodskih linija.
– Mrlje u Jadranu, kao ni satelitske snimke koje to pokazuju nisu nikakva novost – kaže Vedran Martinić, ravnatelj Jadranskog istraživačko-edukativnog centra za reagiranja na iznenadna onečišćenja mora.
– Dapače, takva situacija traje desetljećima. Brodovi to moraju činiti i čine na otvorenom moru – kaže Martinić, upozoravajući da ne treba brkati operativno onečišćenje i iznenadno onečišćenje na moru.
– Ovdje se radi o operativnim onečišćenjima, koja u 99,9 posto slučajeva nemaju utjecaja na obalu. Na operativna onečišćenja ne može se djelovati. Zbog njih nema intervencije i ne treba je ni biti, ali situaciju treba pratiti.
Tu se radi, iznosi Martinić, isključivo o preventivnom djelovanju, dok iznenadno onečišćenje naziva “drugom pričom”.
– Porast pomorskog prometa povećava rizik od iznenadnih onečišćenja koja mogu, barem privremeno, ozbiljno promijeniti način života ljudi, utjecati na floru i faunu, na turizam, marikulturu i drugo. Rizik od takvih onečišćenja raste – kaže Martinić.
Uza sve, Hrvatska nije opremljena za intervencije na otvorenome moru.
– Nemamo ni opremu ni dovoljno dobro educirane ljude koji bi u takvim situacijama mogli donijeti dobru procjenu i dobru odluku – zaključuje Martinić.
No, prema Međunarodnoj konvenciji o sprječavanju onečišćenja mora s brodova (MARPOL), operativno ispuštanje zauljenih voda dopušteno je. Drugo je pitanje radi li se to u nedopuštenim količinama i na područjima na kojima to nije dopušteno. Hrvatska ima Državni plan intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora koji detaljno razrađuje plan postupanja.
– Na području Splitsko-dalmatinske županije za intervencije u slučajevima iznenadnih onečišćenja namijenjena su dva broda čistača, jedan star 20 godina u vlasništvu Ciana, i drugi, noviji, dodijeljen DVD-u Kaštel Gomilica, no u vlasništvu Županije. Za otvoreno more, međutim, nema brodova ogovarajuće veličine i karakteristika – kaže nam Matko Bašić, rukovoditelj Cianove službe zaštite okoliša.
Za operativna onečišćenja nastala ispuštanjem zauljenih voda kaže da se u pravilu radi o tankom filmu na površini mora, te da 60 posto ispuštenog, ovisno o kojoj se točno vrsti ulja radi, ispari u prvih sat vremena.
Ipak, pretpostavlja da se, usprkos svim ograničenjima, na otvorenom moru obavlja i pranje tankova, ispuštanje kaljužnih voda i drugih tvari u nedopuštenim količinama.
Ekološki aktivist Vjeran Piršić iznosi kako se, prema informacijama kojima raspolaže, pranje tankova, ispuštanje kaljužnih voda i drugo ne događa samo u propisanim područjima i ne radi se samo o dopuštenim količinama.
– Istina je da neke tvari lako ishlape, no ima i teških metala i invazivnih vrsta – šifra: balastne vode – koje se također ispuštaju u Jadran – kaže Piršić.
Prema mišljenju Ivice Trumbića, savjetnika nekoliko programa i organizacija UN-a za pitanja upravljanja okolišem, puno je veći problem morski otpad koji čine uglavnom plastika i mikroplastika.
U upravo objavljenom broju znanstvenog časopisa Marine Pollution Bulletin objavljen je rad koji govori o količinama te vrste otpada u Jadranskom moru, prikazanima posebnim modelom praćenja i kretanja tijekom šest godina (od 2009. do 2015.) s obzirom na izvor onečišćenja, doba godine, morske struje itd.
Kao “vruće točke” ističu se, među ostalim, delta rijeke Po, kojom dnevno u Jadran ulazi 70-ak kilograma plastike po kilometru obalne linije dnevno, Venecija (35,8 kilograma), Chioggia (32,6 kg), Pula (24,9 kg), te Mljet s 18,8 kg i Split s 15,7 kilograma plastičnog otpada dnevno po kilometru obalne linije.
S obzirom na to da Split, prema podacima iz Prostornog plana uređenja grada, ima 48,66 kilometara obalne linije, ispada da se radi o 764 kilograma dnevno, odnosno ukupno oko 279 tona plastičnog otpada godišnje.
