Poviodom velikog jubileja specifična lokalne sportsko-društvene manifestacije Bućarske Olimpijade, Opština Tivat u saradnji sa ovdašnjim bućarskim klubovima, institucijama kulture i organizacijama civilnog društva, u petak će na gradskoj rivi Pine prirediti nesvakidašnji hepening.
Naime, dan prije nego što će na zogovima ovogodišnjeg domaćina, BK “Palma” u Donjoj Lastvi početi jubilarna, 70. Bućarska Olimpijada koja će potrajati narednih mjesec dana, na Pinama će u petak veče sa početkom u 21 sat biti priređen poseban kulturno-promotivni program u čast ove za Tivat i njegovu etnografsku baštinu, tako specifične i posebne manifestacije.
Na inicijativu Sekretarijata za društvene djelatnosti Opštine Tivat, uz podršku Savjeta za kulturu, tradicionalna tivatska ljetnja sportsko-pučka fešta Bućarska Olimpijada je uvrštena u kulturne manifestacije od izuzetnog značaja za Tivat.
Naime, žitelji najmanje bokeljske opštine su davne 1952.godine, kada su nakon Drugog svjetskog rata obnovljene i u Helsinkiju održane ljetnje Olimpijske igre, priredli svoju prvu Olimpijadu u bućanju i nastavili da je kontinuirano održavaju svakog ljeta do danas. Prva Bućarska Olimpijada održana je na “stadionu Kopište” u Đurđevom brdu, a od tada su se svi lokalni bućarski klubovi u Tivtu više puta izmijenjali u ulozi domaćina ove specifične i omiljene lokalne manifestacija sa izrazitim mediteranskim karakterom i šarmom. Budući da reprezentuije suštinu svega onoga što je tradicionalni mediteranski i primorski mentalitet i način života, tivatska Bućarska Olimpijada istovremeno predstavlja i originalan turistički brend. U slavu te manifestacije tako će u petak Opština Tivat u saradnji sa lokalnim bućarskim klubovima, Glazbeno-prosvjetnim društvom Tivat, Turističkom organizacijom, Radio Tivtom, Muzejom i galerijom Tivat, Centrom za kulturu Tivat, Foto-kino klubom Mladost, KUD-om Boka, klapom Jadran i Modno-plesnim studijom Modest, za domaće i furešte prirediti zanimljivo multimedijalno veče posvećeno Olimpijadi, ali i bućanju kao sportu u kojem Tivat ima više svjetskih prvaka.
Uz nastup Glazbeno-prosvjetnžog društva i KUD-a Boka ćiji će se članovi predstaviti narodnim igrama iz Boke, kao i etno-mažoretki Modesta, na gradskoj rivi će biti održana i premijerna projekcija dokumnetarnog filma naslovljenog “O’ šponde- 70 godina Bućarske olimpijade u Tivtu”, a koji je uradila mlada scenaristkinja iz Herceg Novog Jana Radan.
Na samom mulu bile postavljeno privremeno bućarsko igralište – zog gdje će najbolji crnogorski bućari demonstrirati atraktivne poteze ovog sporta, kojima zaslužuju mediteranska i svjetska zlata.Ovom prilikom biće prezentirane savremene tehnike u tom sportu-brzinsko izbijanje, štafetno izbijanje, precizno izbijanje.
Inače, tivatska “Bućarska Olimpijada” igra se po starim pravilima ovog drevnog mediteranskog sporta “ u 21 punat i dvije dobre”, što će reći da pobjeđuje ona ekipa koja prva stigne do 21 poena i tako dva puta savlada takmace.
Bućanje je i veoma star sport, a istoričari imaju podijeljen stav o porijeklu ove igre: jedni smatraju da je porijeklom iz Baskije, dok drugi smatraju da je postojbina bućanja Italija.
Igra se na bućalištu ili zogu –ravnom terenu dužine izmedju 20 i 30 metara, širine od 2,5 do 4 metra, a koji je ograđen, obično daskama visine 20 centimetara. Podlogu obično čini tvrdo utabani pijesak, a igra se bućama- nekada drvenim, a sada metalnim kuglama. Cilj igre je baciti buću tako da se ona što bliže dokotrlja do bulina (male kuglice-markera koja je orijentir za sve igrače). Za svaku buću koja je najbliže bulinu, dobija se bod (punat). Boduju se samo boće koje su bliže bulinu od protivničkih. Igra se dok jedna od ekipa ne postigne 21 punat.
Na tivatskoj Bućarskoj Olimpijadi tradicionalno učestvuje veliki broj takmičara, kako domaćih tako i “fureštih” (turista iz unutrašnjosti Crne Gore, Srbije ali posljednjih godina sve više i iz inostranstva). Među ekipama kokjih bude i preko 50, ima čisto muških, ženskih ili mješovitih, a posebnu draž ovoj manifestaciji daje to što donosi autentični duh nekih ranijih, prošlih vremena kada su bućališta bila mjesto društvenog okupljanja i lokacije na kojima se, često u šaljivom tonu “pretresao” ozbiljni, redovni život koji se odvijao mimo buća i bulina.
Na bućalištima se tako čuju dotada neispričane priče ili bar one koje nisu dovoljno puta ispričane, izmisle neke nove da se uvesele prisutni i rađaju nove zgode koje će se godinama prepričavati. Ne treba ni govoriti da oni koji gube, po pravilu imaju tanje živce, ali i „maštovitije“ psovke od onih koji pobijeđuju, a sve to kombinovano je sa razradama čitavih strategija kako treba odigrati – od šponde ili pak ampresavat, malo “liznuti” buću ili kako već preporuče iskusni vodje ekipa, sve to naravno, na originalnom bokeškom dijalektu. Najveći gušt igrača, osim pobjede njihove ekipe je, naravno, “naložiti” onoga ko je najveći živac ili ko će imati “najbolju” reakciju. E, onda slijedi opšte veselje i sva ona draž koja bućanje i Bućarsku Olimpijadu čine tako jedinstvenom i među turistima i domaćima manifestacijom.
