Kompanija Luštica Development iz Tivta zabranila je pristup svim građanima na nekoliko stotina metara dužine morske obale u Tivatskom zalivu na lokaciji Petrovići. Morska obala na ovom lokalitetu ograđena je crveno bijalim trakama i natpisima „zabranjen pristup“.
To je učinjeno nakon što je prije oko mjesec, Komunalna inspekcija i Komunalna policija Opštine Tivat uklonila kapiju na ulazu u nekadašnji vojni kompkes Petrovići gdje je Luštici Development Vlada Crne Gore prije 11 godina, dala u višedecenijski zakup nekoliko desetina hiljada kvadrata zemljišta. Luštica Development je krajem juna, zatvorila tu kapiju i postavila obezbješenje koje nije dozvoljavalo građanima da uđu u nekadašnji vojni kompleks koji godinama nije u upotrebi. Na taj način oko 2 kilometra dužine morske obale od Petrovića do još uvijek aktivnog vojnog kompleksa Pristan na hercegnovskom dijelu obale Luštice unutar zaliva Boke, postalo je privremeno nedostupno za građane Crne Gore, a velikih problema da koriste put koji ovuda prolazi do Pristana, imali su čak i mještani koji na Pristanu imaju svoje privatne nekretnine.
Ipak, nakon intervencije Komunalne inspekcije i Komunalne policije kapija je otvorena jer niko po zakonu, nema pravo da postavlja prepreke na javnoj sabraćajnici koja je u državnoj svojini. Ipak, Luštica Development nije odustala od svoje namjere da postepeno sa zemljišta u Petrovičćima koje joj je dato u zakup, “eliminiše” javnost pa je tako obezbjeđenje ostalo na ulazu u kompleks, a sa obje strane puta su trakama i natpisima “zabranjen pristup” ograđeni nekadašnji vojni hangari u Petrovičima, prostor između tih objekata, ali i sama morska obala ispod puta u duđini od par stotina metara.
Trakom i natpisma da je pristup zabranjen ograđena je kako prirodna kamenita, tako i uređena – zidana morska obala u Petrovićima, zajedno sa jednim starim kamenim mulom – pristaništem za manje brodove. To je nešto što se po važećim zakonima u Crnoj Gori, ne bi smjelo događati jer prstup morskoj obali kao javnom dobru, ne smije na bilo koji način biti spriječavan ili ograničavan građanima.
Iz kompanije Luštica Development ranije su, kada su prvi put zatvorili kapiju na Petrovićima, medijima saopštili da je nekadašnji vojni kompleks, prema ugovoru Vlade Crne Gore i kompanije Orascom Development Holding, „planiran kao suvi vez za potrebe projekta Luštica Bay i dvije marine koje će u okviru našeg grada biti izgrađene.“
„Budući da je kompanija pokrenula radove na tom području, a zbog uočenih oštećenja na novoinstaliranim ili popravljenim objektima kao i činjenice da je u okviru kompleksa i neispitani nekadašnji vojni potkop, u cilju poboljšanja uslova sigurnosti na lokaciji, uveden je privremeni kontrolisani režim pristupa ovom području. To, međutim, nikako ne znači da je područje definitivno zatvoreno za crnogorsku javnost ni sada ni ubuduće, a naročito ne do isteka važenja ugovora o drugoročnom zakupu zemljišta na Luštici između Vlade CG i Orascom Developmenta.“- kazali su tada iz kompanije Luštica Development.
Međutim, samo mjeseca dana nakon toga, oni su za pristup građana zabranili kako nekadašnje vojne hangare, tako i samu morsku obalu na oko 300 metara obalne linije u ovom dijelu Tivatskog zaliva gdje, prema nezvaničnim ingormacijama, namjeravaju napraviti mulo i postaviti travel lift za izvlačenje iz mora na obalu glisera i jahti. Dva takva plovila već su juče kada je novinar obišao lokaciju, stajala na trejlerima ispod borova uz nekadašnje vojne hangare i skladišta na Petrovićima.
Spornu lokaciju je na poziv građana koji su se pnbunili zbog spriječavanja pristupa obali i moru, obiđao i Jovo Radonjić, predstvnik za Tivat JP „Morsko dobro“ iz Budve. On je o svemu načinio izvještaj i uputio ga na dalje razmatranje pravnoj službi tog JP. Radonjiću je radnik obezbjeđenja na pitanja na osnovu čega je zabranjen pristup obali, pokazao dva lista nepokretnosti za parcele na ovoj lokaciji u kojima stoji da je to državna imovina data na korišćenje Luštici Development. Međutim, među teretima upisanim na parcele u ta dva lista nepokretnosti stoji i teret morskog dobra (što znači da bi one trebale svim biti dostupne pod istim uslovima), teret upisanog ugovora o dugoročnom zakupu sa Luštica Developmentom, ali i tereti upisaniih brojnih sudskih sporova koje protiv drža e vode privatna lica – mještani Krašića koji traže povratak te svoje djedovine koju im je svojevremeno država, pozivajući se na Zakon o morskom dobru prisvojila i upisala na sebe, ali im za tu zemlju nikada nije platila ekspropijacionu naknadu. Stoga se I postavlja pitanje kako je jedan teren – ugovor o dugoropnom zakupu sa Luptica Developmentomk, “jači” od ostala dva pa zbog njege strani investitor moše trakama i znacima zavrene ograditi dio obale Crne Gore i na njega ne puštati kako mještane Krašića čija je to djedovina, tako ni ostale građane ove države.
