Ove godine se brojnim manifestacijama u Italiji i svijetu obilježava sedam vjekova od smrti Dantea Aligijeria, najvećeg italijanskog književnika i jednog od najvećih književnika i umova čovječanstva svih vremena, poput Homera ili Šekspira. Čuveni argentinski pisac Borhes je izjavio da je Danteova Božanstvena komedija najveće djelo ikada napisano.
Piše: Antun Sbutega
Kako je službeni jezik u Boki Kotorskoj u srednjem vijeku bio latinski a u toku gotovo četiri vijeka vladavine Venecije italijanski, koji je i u toku vladavine Austrije dugo ostao službeni i nastavni jezik, Danteova djela, a posebno Božanstvena komedija, su izučavana u školama, bila poznata i nalazila se u kućnim i crkvenim bibliotekama.
Autor prvog kompletnog prevoda Božanstvene komedije na srpsko- hrvatski, objavljenog u Kotoru 1910. pod naslovom Divna gluma, je bio kotorski biskup Frano Ućelini Tice.
On je prevod posvetio slozi i ljubavi Hrvata i Srba, jednokrvne i jednojezične braće. Prčanjski župnik, pisac, mecena i sljedbenik biskupovih ekumenskih ideja don Niko Luković je na platou ispred monumentalne baroke Bogorodičine ckrve na Prčanju postavio bronzanu bistu biskupa Ućelinija koji drži Danteovu knjigu.
Tu su i biste drugih prelata koji su se zalagali za slogu katolika, pravoslavnih i južnoslovenskih naroda; Petra II Petrovića Njegoša, Andrije Zmajevića, Josipa Juraja Štrosmajera, Andrije Kačića Miošića i don Nika Lukovića.
U saradnji sa Ambasadom Republike Italije u Crnoj Gori i sa Zajednicom Italijana Crne Gore, u okviru ovogodišnjeg 20. izdanja festival KotorArt će sa više kulturno umjetničkih manifestacija obilježiti Danteov jubilej.
Rođen u Firenci 1265. Dante je bio značajan protagonista društvenog i kulturnog života svoga vremena, književnik, političar, diplomata, lingvista, filozof. Živio je i djelovao u složenom i burnom periodu Firence, Italije i Evrope, na prelazu srednjeg vijeka prema modernom dobu, vremenu humanizma. Firenca, drevni grad-republika , je bila kolijevaka plodnog kulturnog perioda humanizma i renesanse i može se porediti sa antičkom Atinom klasičnog doba. Kao Atina i drugi grčki antički polisi, Firenca i italijanske države toga doba su bile politički nestabilne, sa čestim promjenama oblika vlasti, od demokratije, preko oligarhije do tiranije. To je i vrijeme sukoba papa i careva , posebno u Italiji, odnosno gvelfa, pristalica papa, i gibelina, pristalica careva. Italijanske države su često ratovale između sebe, mijenjale saveznike, te bile izložene vojnim intervencijama njemačkih careva i francuskih kraljeva. I pored toga, u Italiji, posebno u Firenci, to je doba izuzetnih stvaralaca i dostignuća u filozofiji, nauci, umjetnosti i književnosti koja su bitno obilježila istoriju Evrope i svijeta, vrijeme Tome Akvinskog, Đota, Petrarke, Bokača, a zatim Botičelija, Leonarda, Mikelanđela, Galileja.
Dante je pripadao uglednoj porodici i stekao je najbolje obrazovanje, koje se sastojalo prvo u izučavanju aritmetike, muzike, geometrije i astronomije, a zatim filozofije, gramatike i retorike, na latinskom jeziku, a podrazumijevalo je djela latinskh klasika, kao Cicerona i Virgilija, te srednjevjekovnih latinskih pisaca. Posebno se posvetio izučavanju filozofije i teologije od 1291 do 1295, u školama dominikanskog i franjevačkog reda, gdje je produbio poznavanje učenja Aristotela i Tome Akvinskog, ali i arapskog filozofa Averoesa. Njegova kultura je obogaćena susretima sa intelektualcima Firence i strancima koji su boravili u gradu. Oženio se 1285. sa Đemom Donati, a brak je bio prethodno ugovoren od roditelja. Izgleda da nije bio sretan u braku, jer u djelima nikada ne pominje ženu. Njegova muza je bila Beatriče, kojoj je posvetio djelo Vita Nova i koju je opjevao u Božanstvenoj komediji, u Raju. Beatriča Portinari, udata Bardi je umrla u 24 godini 1290. a radilo se o Danteovoj idealnoj, platonskoj ljubavi; on ju je sreo u ranoj mladosti i opisao je kao oličenje ljepote i vrline . Beatrice je postala ženski lik koji je doživio najveću svjetsku slavu u književnosti.
Dante je učestvovao u ratnim operacijama Firence i rano se uključio u politički život . Bio je član gradske uprave od 1295. i išao u diplomatske misije. U Firenci se profilirao anatagonizam između stranki crnih i bijelih gvelfa: crni su bili konzervativni i zagovarali interese aristokratije i bogate elite a bijeli su bili umjereniji i predstavljali srednji sloj građana. Iako je porodica njegove žene, Donati , rukovodila crnim gvelfina, Dante je izabrao drugu stranku. Izabran 1300. za jednog od priora Firence suprostavio se odlučno pokušaju pape Bonifacija VIII da uz pomoć Francuza omogući dominaciju crnih gvelfa. Pošao je kao ambasador kod pape u Rim da pokuša da riješi probleme i tamo se zatekao kada su crni gvelfi uz pomoć Francuza i pape nasilno preuzeli vlast u Firenci, a njihovi protivnici su ubijeni ili prognani. Dante je dva puta osuđen na smrt a njegova kuća uništena; tako počinje njegovo izbjeglištvo koje je trajalo do kraja života. Sarađivao je sa drugim izbjeglicama koji su pokušavali bezuspješno da politički i vojno intervenišu kako bi sa vratili u Firencu. Boravio je u raznim gradovima gdje je zbog velikog ugleda uživao gostoprimstvo lokalnih vladara; Siena Luka, Forli, Pariz, Verona, Ravena. U izbjeglištvu je bio posvećen literarnom stvaralaštvu i napisao najvažnija djela , ali je bio aktivan i kao diplomata. Kao ambasador Ravene u Veneciji je dobio malariju i umro 13 septembra 1321. i sahranjen u Raveni.
Dante je najznačajniji predstavnik ljupkog novog stila ( dolce stil novo) u poeziji a njegov opus obuhvata brojna djela na italijanskom i latinskom jeziku. Pored ranih poetskih radova, posebno je važno djelo Novi život ( Vita nuova), posvećeno njegovoj ljubavi prema Beatriči nastalo prije 1300. Gozba ( Convivio,1303-1308) raspravlja teme iz literature, nauke i filozofije, a u djelu O umijeću govora na narodnom jeziku (De vulgari eloquentia 1303- 1304, na latinskom) se zalaže za upotrebu italijanskog jezika . Monarhija (De Monarchia , 1312-1313 na latin.) izražava Danteovu političku filozofiju ,koja se suprostavlja srednjevjekovnim idejama o supremaciji vjerske vlasti nad političkom i zalaže sa za njihovu autonomiju i ravnotežu.
Komedija, kako je bio prvobitni naziv njegovog remek djela, koju je Bokačo kasnije nazvao božanskom, je pisana u toku dvije decenije Danteovog izbjeglištva i završena malo prije pjesnikove smrti 1321. Epistole obuhvataju 13 Danteovih značajnih pisma, a Egloghe ( 1319- 1321 na lat.) su njegova prepiska sa Đovanijem del Virgiliom. Rasprava o vodi i zemlji (Quaestio de acqua et terra, 1320 na lat) je filozofsko naučni traktat o strukturi kosmosa
Božanstvena komedija se sastoji od tri dijela Pakla, Čistilišta i Raja, sa ukupno 100 pjevanja.
Dante nije samo pisac već i glavni protagonista ove monumentalne poeme na italijanskom jeizku, ona je put pjesnika kroz onostrani svijet. Počinje u paklu, prostoru najvećih tragedija, bola i grijehova, a slijedi čistilište gdje, prema katoličkom učenju, borave grešnici koji se pročišćavaju od ozbiljnih grijeha prije ulaska u raj; najzad pjesnik ulazi u raj, savršeni svijet gdje sreće blaženike, svece, vidi Bogorodicu i samog Boga , koji je „Ljubav koja pokreće sunce i druge zvijezde“, Kroz pakao i čistilište Danteov vodič je veliki latinski pjesnik Virgilije a kroz raj njegova muza Beatriče. Poema je sinteza teoloških, filozofskih i naučnih znanja toga vremena, grčko -rimske kulture i kršćanstva te novih humanističkih ideja. Ona je izraz egzistencijalnih strahova, sukoba vrline i poroka, slabosti, dilema, milosrđa i vječne ljudske težnje da se prevaziću ovozemaljska ograničenja i iskušenja, da se izbori sa zlom i dosegne vječno blaženstvo, put kroz ljudsku istoriju kojom i pored zla dominiraju vječne moralne i duhovne vrijednosti. Pored svoje univerzalnosti, koja je čini uvijek aktuelnom, poema je, kao i svako djelo, ukorijenjena u vremenu u kome je nastala i ima i političku dimenzije. Dante se u njoj obračunava sa svojim političkim protivnicima i među ostalim smješta u pakao i papu Bonifacija VIII. Ovako složeno djelo na narodnom jeziku je zahtijevalo stvaranje novih izraza i jezičkih konstrukcija, pa sa Dante smatra ocem italijanskog jezika. Ujedinivši jezički u kulturno Italiju, Dante je, zajedno sa drugim velikim književnicima poput Petrake i Bokača, stvorio bazu za njeno političko ujedinjenje u XIX vijeku. Božanstvena komedija je imala ogroman uticaj na italijansku i svjetsku književost, likovne umjetnosti, muziku, teatar i film. Najvažnija institucija za promociju italijanskog jezika i kulture u svijetu je Društvo Dante Aligijeri ( Società Dante Alighieri) sa sjedištem u Rimu. Najstariji portret Dantea je djelo njegovog savremenika Đota. Renesansni slikar Botičeli je naslikao 100 ilustracija Božanstvene komedije, a ona je inspirisala najveće umjetnike, poput Sinjorelija, Mikelanđela, Blejka, Delakroa, Dante Gabriela Rosetija, Salvadora Dalija i druge.
Danteovo djelo je u književnosti imalo značaj kao djelo njegovih savremenika Đota u likovnoj umjetnosti i sv. Tome Akvinskog u filozofiji i teologiji.
/prof.dr Antun Sbutega/
