Žukva (Spartium junceum) je samonikla mediteranska biljka iz porodice Fabaceae čiji jarkožuti leptirasti cvjetovi ugodna mirisa cvatu od maja do kraja jula. Poznata je i kao brnistra, žuka, žilj žuti, žukva, a engleski nazivi su Spanish Broom i Weaver’s Broom.
Prirodno raste na Mediteranu, na sunčanim suvim i krševitim prostorima i kamenjarima. zatim sjevernoj Africi i jugozapadnoj Aziji, odakle je prenijeta u Sjevernu i Južnu Ameriku i dalje širom svijeta. U Australiji i zapadnoj Americi se smatra invazivnom vrstom. Veoma dobro podnosi niske temperature, a otporna je na sušu i vjetrove.
Zbog prelijepih žutih cvijetova često se sadi kao dekorativna biljka u vrtovima i parkovima. Pogodna je i kao živa ograda, ali i kao zaštita od erozije.
Još u Antici žukva, odnosno njene niti koje su elastične i čvrste, koristile su se za izradu platna, užadi, mreža,ribarskih vrša, jedara I čak za prekrivanje krovova. U prošlosti se žukva najviše prela i tkala na području Šibenika i na crnogorskom primorju. U porodicama koje su imale manje mogućnosti uzgoja predivih biljaka lana i konoplje, služili su se samoniklom varijantom – žukvom.U Baru i okolini još žive žene koje su nekada proizvodile platno koje se zvalo žukatac, a zatim odjeću i posteljinu od vlakana žukve.
Zdravo, zeleno šiblje se skupljalo u snopiće, polagalo u more i prekrivalo kamenjem. Poslije četrdesetak dana od branja snopići žukve bi nabubrili i omekšali. Zatim bi se snopovi trljali o hrapavu stijenu sve dok se ne bi pojavila vunasta vlakna, koja bi se prosušila na suncu, a zatim dalje obrađivala.
Intenzivnija proizvodnja platna od žukve u Hrvatskoj započinje 1919. godine za potrebe u tekstilnoj industriji. Godine 1967. prestaje se s njenom organizovanom proizvodnjom zbog pojave sintetičkih vlakana, koja su bila puno jeftinija.
Cvijetovima su se nekada punili jastuci i madraci, i dobijala žuta boja za bojenje tkanina. Dodaje se i u parfeme u obliku mirisnog ulja.
Od žukve se izrađivao i papir, posebno u Italiji tokom XIX vijeku.
Žukva se koristi u pošumljavanju i šumskim melioracijama na području Mediterana. Pokazala se vrlo uspješnom u sprječavanju erozije tla mediteranskog područja.
Usprkos blagoj otrovnosti, upotrebljava se i u ljekovite svrhe. Plinije stariji zabilježio je recepturu lijeka za liječenje reume u koljenima. U narodnoj medicine Turske cvjetovi žukve koristili su se za liječenje peptičkog ulkusa (čir).
Mnoga mjesta imena dobila po žukvi
Ime grada Splita prema jednoj teoriji vuče korijen iz grčkog imena za žukvu. Žanestre pokraj Umaga, Brneštrovice kraj Cresa, Žukove na Braču,Žukova na Hvaru i Korčuli , svoj naziv duguku žukvi, odsnosno brnistri.
/S.Kosić/
