Drvena vrata ispod Sat kule na ulazu u hercegnovski Stari grad, iako postavljena prije samo 13 godina nagriza zub vremena (ili nemara).
“NVO Riznica starih umjetničkih zanata i vještina iz Hercegh Novog je izvršila čišćenje korozije i zaštitu metalne obloge na gradskim vratima. Ostalo je da izvršimo popravku oštećenja na dnu vrata”, kaže predsjednik NVO Riznica Savo Morović koji je pod nadzorom Područnog odjeljenja u Kotoru, Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, bio izvođač radova čija je vrijednost procjenjena na 200 eura.
Sat kula popularna Tora od 19. vijeka, pa do danas, nalazi se na svim simbolima i grbovima grada, na razglednicama,… stepenište ispod Kule omiljeno je mjesto za fotografisanje i često korišćena scenografija za spotove, reklamne filmove i priredbe.
Kula je sagrađena za vrijeme turske vladavine o čemu svjedoči zapis na arapskom jeziku koji se nalazi lijevo od glavnih gradskih vrata: “Ovu jaku kulu, po naredbi sultana Mahmuda, podiže 1078 (1667) godine Mustafa aga, poslužitelj u sultanovoj džamiji.” Na mjesto Sat – kule tada se nalazila vrata za ulaz u Stari grad sa zapadne strane. Oko spoljnih zidova bedema bio je potkop i njime tekla voda, pa se potkop sa vodom nalazio i na tom zapadnom ulazu. Za ulaz odnosno za zatvaranje vrata koristio se pokretni most. Potkop je zatrpan je tek u 19. vijeku, kada je počela gradnja u podgrađu. “Kapija je vrlo prostrana i čvrsta, na njoj stoje stražari, spremni pod oružjem i vrše stražarsku službu,” zapisao je turski putopisac Evlija Čelebija kada je boravio u Herceg Novom.
Danas počasnu stražu ispred gradske kapije povremeno obavljaju Vitezovi Svetog Stefana koji djeluju u sastavu NVO Riznica starih umjetničkih zanata i vještina.
Sadašnji izgled gornjeg dijela Sat kule potiče iz 1856. godine iz vremena kada je Bokom upravljala Austrougarska monarhija. Tora – je restaurisana prije 13 godina , kada je ugradjen i novi satni mehanizam, a stari – mehanički je, kao muzejski eksponat, izložen u kuli.
Sa postavljanje novog satnog mehanizma aktivirano je i zvono koje je izliveno u livnici braće Di Poli u Trstu 1858. godine, i koji otkucava jedanput na pet minuta da punog sata i na svaki puni sat sa onoliko udaraca o zvono koliko je sati.
/S.Kosić/
