Na nekadašnjem oltaru kapele bivšeg Kotorskog zatvora (Kreativnog haba), akademska umjetnica Vildana Killian iz Podgorice prinijela je svoje zavjetne darove – niz od sedam raskošnih motiva kruga i kocke – replika dobrotske čipke sa oltarnika Crkve Pomoćnice kršćana u Mulu, rađenih filigranskom tehnikom u srebru u saradnji sa umjetnikom Diomenom Boricijem.
Rad “Svete niti” iz postavke “Zavjetni dar”, izložene na prvom Međunarodnom festivalu čipke održanom od 27. do 29. marta, simbol je uzdizanja duhovnog iz materijalnog i predstavlja umjetničin “ex-voto” očuvanju dobrotske čipke.
Vildana Killian je rođena u Podgorici. Diplomirala je Engleski jezik i književnost na Univerzitetu u Sarajevu, a magistrirala na Školi tradicionalnih umjetnosti Kraljevske fondacije u Londonu. Istražujući teme nasljeđa i migracija, kao i odnosa između prirode i čovjeka, prije pet godina bila je polaznica Škole izrade dobrotske čipke u Kotoru.
Da bi čipka sa Muljanskog oltarnika dobila filigranske srebrne obrise, Vildana i Diomen su pretapali srebrnu žicu, dodavali leguru da bi od nje dobili oznaku 925 srebra. Zatim su za svaku od tih žica posebno napravili dizajn, izradili elemente, a Diomen je sve to sastavljao.
Ovom majstorskom djelu prethodio je crtež titanijumom, sa bijelim pigmentom cinka i korjena broća na ručno pravljenom papiru, koji je oslikala u Londonu. Motivi su postavljeni vertikalno, kako bi se naglasila veza ovozemaljskog sa nebeskim. Oni su zapravo “kvadratura kruga” – kvadrat je simbol materijalnog, a krug je simbol duhovnog, čime je umjetnica istakla trajanje života i čovjekove potrage za smislom.
Vuna, drvo, glina, srebro, papir, listići zlata, kamen, alabaster – materijali su kojima Vildana radi. Materijal joj je važan onoliko koliko je blizak prirodi, u tom smislu što smatra da može ostvariti jednu direktniju vezu i sa nekim ko posmatra njen rad, pa i sa samom Zemljom.
Strast u rezbarenju drveta pokazala je u radovima “Bajul” i Ogledalo”, koji su inspirisani Palatom Drago. Objašnjava da u osnovi “Baula” često postoji arhitektura koja se tumači kao hram, a Vildana je jedan stubova pretvorila u zmiju – po tradicionalnom crnogorskom vjerovanju da svaka kuća ima zmiju koja čuva sreću, dom. Ogledalo sa listićima zlata je u uroborosu (reljef zmije koja grize svoj rep). Stilizovana srebrna filigranska glava zmije rađena je po motivu sa crnogorske ženske narodne nošnje, koji se obično nalazi na laktu rukava košulje -vjerovalo se da žene koje to nose dok rade u polju, mogu da prepadnu zmiju.
Tapiserija inspirisana Vilinim vratima pod Pestingradom, rađena vunenim nitima, ima takođe fragmente dobrotske čipke. Glinena skulptura “Bogu božje” je inspirisana pričom profesorice Nade da su prije pola milenijuma žene u Boki sahranjivali sa licem prekrivenim maramicom rađenom u dobrotskoj čipki, koju bi same radile. Sve se Bogu vraća, ali i od Boga se nama vraća, tako se i dobrotska čipka veže sa sakralnim. Dobrotska čipka je tradicionalna umjetnost, a ne samo zanat, dodaje umjetnica.
Vildanini radovi se u skoro svakom segment, tematski i duhovno, sa nakanom i sa inspiracijom vežu za tek rođeni Festival čipke, tokom kojeg je vodila dvodnevnu radionicu geometrijskog crtanja. Kroz praktičan rad ona je tumačila geometriju koja se koristi u prvobitnim radovima čipke, vezanim za platno, a onda se kasnije te niti “retićele” oslobađaju.
I prije pohađanja “Škole dobrotske čipke”, za koju je redovno putovala iz Podgorice u Kotor, Vildana je sarađivala sa zanatlijama i umjetnicima širom svijeta. Vještinu čipkarica ona je uspješno ukomponovala u svoja djela, uobličila je kroz svoju ličnu umjetničku priču.
-U Kotoru je bila prva prilika da sam malo duže radila s jednom grupom. Profesorica Nada je na mene jako uticala, jer ona naglašava taj proces rada, disciplinu pristupa radu, koja je jako važna i koje sam se toliko puta sjetila u Školi tradicionalnih umjetnosti Kraljevske fondacije u Londonu, gdje sam magistrirala u julu 2025. godine. Tamo je samo nas deset iz čitavog svijeta, ja sam jedina iz ovog dijela Evrope bila u toj školi, objašnjava Vildana.
Emocija, ideja i zanat
-Neki od ovih radova (Škrinja i Ogledalo, Oltarnik iz Mula) nastali su u Londonu. To je ta veza gdje sam ja naučila koliko su važni procesi u radu. Svi naglašavamo kako je jako važna nakana, zašto se nešto radi, da se radi s disciplinom, s predanišću; mora da postoji jedna veza srca, uma i ruke, zanatsko umjeće u ruci; mora da postoji jedna ideja u glavi. Ali, prevashodno mora da postoji jedna emocija u srcu. A dobratska čipka ima sve to, zaključuje Vildana Killian.
Smjernice za očuvanje starih zanatskih vještina
-Ovaj festival je jako značajan za kulturu, ali i za sve nas u Crnoj Gori, daje nam neke smjernice, put koji bismo i mi u ostalim dijelovima zemlje trebali da pratimo, kad je u pitanju oživljavanje nasljeđa i rada sa našim tradicionalnim umjetnostima, zanatima. Što se mene lično tiče, značajan je zato što je to nešto što smo prije pet godina sanjale sve sve polaznice prve grupe rada “Škole dobrotske čipke” – treba nam i festival, treba nam i Muzej dobrotske čipke. Evo, ostvarilo se i to, kako se ostvarilo, kaže maestra Vildana.
/M.D.P./
