Povodom četrnaest godina postojanja Hrvatsko građanskog društva Crne Gore u crkvi Svetog Duha u Kotoru u utorak je promovisana periodika „Bokeški ljetopis”. Ovom prilikom premijerno je prikazan dokumentarni film o Blaženoj Ozani Kotorki, autora novinara Boža Vodopije.
Prvi predsjednik Društva, Tripo Schubert, urednik Bokeljskog ljetopisa, predstavljajući četvrti broj periodike, kazao je da je misija izadanja objavljivanje priloga iz istorije Boke Kotorske, koja treba da otrgne od zaborava, kulturno umjetnička i ostala ostvarenja Hrvata Boke Kotorske i drugih krajeva Crne Gore, te da savremenom čitaocu predsatavi, ostavi, kulturno nasleđe iz arhivske građe koju običan građanin nema priliku čitati.
Dvadeset tema Bokeljskog ljetopisa koje su grupisane u četri područija, – današnjica, značajni jubileji HGD-a, istorija, arhitektura, su teme sa kojima se nadam da će čitaoci biti zadovoljni – kazao je Schubert.
„Nasleđe ne treba samo sačavati već izučavati i ta saznanja konstantno na odgovarajući način uklapati u savramene tokove kao jedini i najbolji način očuvnaja zatečene baštine. Upravo je Bokeljski ljetopis značajni kamenčić u mozaiku bogate i raznovrsne prošlosti Kotora i Boke Kotorske koji doprinosi njenoj slici u cijelini“ – kazala je predstavljajući Bokeljski ljetopis mr Vesna Vičević.
Branko Lukovac, bivši ministar vanskih poslova i prvi ambasador CG u Hrvatskoj, govorio je ukupnim odnosima, dviju država od rata 1991. godine do današnjih dana.
„Izražavaam zadovljstvo što sam u periodu učestvovanja i obnavljanja novih temelja u odnosima Crne Gore i Hrvatske, bio savjetovan i na „pripremama“ u HGD-u, tako da je moj rad u Hrvatskoj u prvom periodu diplomatskih odnosa u velikoj mjeri označio i tjesnu saradnju sa HGD-om na čemi se iskreno zahvaljujem uvjeren da će i dalje biti izutetno važan stub odnosa dvije susjedne i prijateljske države“ – kazao je Branko Lutovac.
Predstavljajući svoj dokumentarni film o Blaženoj Ozani Kotorki, novinar i biši konzul RH u Kotoru, Božo Vodopija, kazao je kako je želio filmom dati doprinos 450 godišnjici smrti Blažene Ozane.
„Puno godina je tinjala u meni želja da napravim dokumentarac o Blaženoj Ozani. Od osam Blaženika i Svetaca troje je iz Boke Kotorske, šira javnost malo zna o njima, dovoljan razlog.
U svega tri dana u skromnoj produkciji, na znanstvenom skupu o Blaženoj Ozani u Kotoru sa snimateljem Matom Kristovićem, uspio sam napraviti ovaj dokumentarac u sklopu emisije Pozitivno, HRT-a.
U svojoj arhivi pronašo sam snimak prije petnaest godina, cijeloviti, himnu Blažene Ozane, koja je pjevana u crkvi Svete Marije, himnu nisam koristio u filmu, ali se nadam da nas gledaju svi zajedno, oni koji više nisu sa nama a pjevali su u Zboru, sa Blaženom Ozanom, odozgo“ – kazao je autor filma Vodopija.
U programu su nastupili učenici Muzičke škole „Vida Matjan”, hor Osnovne škole „Narodni heroj Savo Ilić” iz Dobrote, amatersko pozorište HGD CG „Petar Tomas” i mandolinski orkestar HGD CG „Tripo Tomas” kojim je dirigovao prof. Ivo Brajak.
Među brojnim gostima i zvanicama nije bilo predstavnika Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, kao ni jedine političke stranke hrvata u Crnoj Gori, Hrvatske građanske inicijative, kao ni predstavnika NVO „Dux Croatoruma“.
Blažena Ozana Kotorska
Blažena Ozana Kotorska (25. novembra 1493. – 27. aprila1565. ) suzaštitnica je grada Kotora i Kotorske biskupije, poštuju je jednako pravoslavni i katolici.
Blažena Ozana rođena je 1493. godine u selu Relezi u središnjoj Crnoj Gori, a umrla je u Kotoru 27. aprila 1565. godine na glasu svetosti.
Spominje se kao blažena već 1602. godine u testamentima kotorskih građana. Crkva joj je priznala štovanje 20. decembra 1927. godine. Pripadala je redovnicama trećorednicama sv. Dominika.
Provela je 52 godine u samostanskoj ćeliji u strogoj pokori. Tijelo joj se neraspadnuto čuva u crkvi sv. Marije od Rijeke. Godine 1665. uvrštena je među zaštitnike grada Kotora i biskupije, a liturgijski se slavi 27. aprila.