U organizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, Matice crnogorske ogranak Kotor i Hrvatske matice iseljenika ogranak Split, u petak je upriličen omaž skulptoru Andriji Krstuloviću, u galeriji Solidarnosti – Kotor.
O liku i djelu Andrije Krstulovića govorile su mr. Vesna Vičević, Tihomila Krstulović Becker, i Branka Bezić Filipović, a u muzičkom dijelu programa nastupila je violinistkinja Dušica Kordić. Prikazan je i film o ovom splitskom umjetniku koji je uradila Branka Bezić Filipović a u galeriji je bila izložena Krstulovićeva košulja, kapa i dio alata.
Goste i zvanice pozdravili i Tripo Šubert u ime Hrvatskog građanskog društva i Dragan Radulović u ime Matice crnogorske.
„Impresivna figura Njegoša i figure dvije Crnogorke, karijatide, nose u sebi i umjetnički žar i visoko klesarsko umijeće hrvatskog kiparskog velikana Andrije Krstulovića koje im je on udahnuo živeći i radeći na njima pune četiri godine, od 1954 – 1958. godine.
Istorija kaže da je još na stogodišnjicu Njegoševe smrti 1951. godine Vlada NR Crne Gore donijela odluku da se na Lovćenu, umjesto postojeće kapelice, podigne mauzolej dostojan imena i djela vladike i najvećeg crnogorskog pjesnika. Za izradu projekta angažovan je poznati hrvatski vajar Ivan Meštrović, arhitektonska rješenja uradio je sa arhitektom Haroldom Bilinićem, a vajarsku obradu povjerio je kiparu Andriji Krstuloviću. Ipak, do izgradnje i otvaranja došlo je tek nakon 23 godine, Mauzolej je otvoren 1974.godine.
U punom sjaju zablistao je mauzolej Njegošev, Meštrovićev, Krstulovićev, naš i svjetski i Njegošev Lovćen, zablistao za estetski, umjetnički ugođaj stotinama hiljada posjetilaca, a za Crnu Goru zablistao kao krajnji simbol njenog postojanja i vječnog opstajanja. Vrsni hrvatski istoričari umjetnosti visoko su vrijednovali kiparsku veličinu Krstulovića naglašavajući da njegov ukupni opus nije dovoljno prezentovan ni prisutan u umjetničkom miljeu Hrvatske.
Pridružujući se tom stavu za našu sredinu upravo ovim omažom umjetniku željeli smo podsjetiti kotorsku i crnogorsku kulturnu javnost na velikog umjetnika koji je obogatio svojim radom i naš umjetnički milje smatrajući da je ovo samo prvi neophodni korak u izražavanju poštovanja velikom umjetniku u našoj sredini. Sljedeći korak, koji zaslužuju i umjetnik i umjetnička javnost Crne Gore, bila bi jedna velika reprezentativna izložba cjelokupnog njegovog opusa koju će organizatori omaža pokrenuti kao inicijativu”– kazala je predsjednica kotorskog ogranka Matice crnogorske mr. Vesna Vičević.
„Mene osobno boli da Andrija Krstulović nema svoju galeriju, da su njegovi radovi još uvijek kod kuće, kod Tihomile Krstulović, u privatnom ateljeu, a svi znamo da skulpture i terakote nisu za držat kod kuće nego u nekoj instituciji koja će o njima vodit računa. U posljednje vrijeme Hrvatska matica iseljenika aktivna je po pitanju skretanja pažnje javnosti na značaj Krstulovića i stvaranja uslova da njegov umjetnički rad bude izložen na jednom mjestu, dostupan javnosti ” kazala je Branka Bezić Filipović iz Hrvatske matice iseljenika – ogranka Split
„Često sam bila na Mejama, u donjem ateljeu gdje je klesan Njegoš. Tačno se sjećam imena svih meštara – klesara koji su pomagali. U to doba klesanja Njegoša sjećam se da je tata u ateljeu imao malenu kozu Sivku koja mu je služila kao živi model kad je radio za sebe. S njom sam se stalno igrala i penjala po Njegošu. Bio mi je poseban užitak skakutati s kozicom po skelama dok jednog dana moj otac nije rekao – Tiho, oko moje, od sjutra nema više penjanja po Njegošu jer kreće poliranje i možeš oštetiti kip. Poliranje je značilo da je došao i kraj njegovom radu na Njegošu, pa neka ovim večeras završi i ovo moje sjećanje na oca” – prisjetila se Tihomila Krstulović Becker, kćerka Andrije Krstulovića.
Andrija Krstulović 1912-1997
Andrija Krstulović rođen je 1912. godine u Splitu. Od 1948. godine do 1954. godine predaje na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, a od 1959. do 1983. na Višoj pedagoškoj školi u Splitu. Od 1970. godine posvetio se skulpturama malog formata u terakoti.
Još kao srednjoškolac upoznao je Ivana Meštrovića, koji ga je nakon završetka studija, kao rektor Akademije, odabrao za specijalizaciju. Krstulović je klesao neke od Meštrovićevih najpoznatijih monumentalnih skulptura: karijatide na beogradskoj Avali, Njegoša i karijatide na Lovćenu. Krstulovićeva Djevojka s jaretom iz 1963. godine u vlasništvu je britanske kraljice Elizabete II; skulpture, Majka i dijete, spomenik Anti Trumbiću, reljef Krista (skulpture za crkvu sv. Marka).., trajno su obogatile grad Split, koji mu je 1982. dodijelio nagradu za životno djelo.
Pravi spektakl u Splitu bio je 1954. godine kad su iz jablaničkog kamenoloma stigli golemi granitni monoliti iz kojih je Krstulović pune četiri godine klesao lik Petra Petrovića Njegoša težak 28 tona i dvije karijatide visoke preko četiri metra, prema zamisli Ivana Meštrovića za mauzolej na Lovćenu.
Andro Vid Mihičić, povjesničar umjetnosti i pjesnik, o Andriji Krstuloviću je zapisao: „Kad jednom istupi pred javnost čitavim svojim djelom, bit će to otkriće ne samo za našu malu sredinu, nego i za svijet“.
