Živimo pored njih ili sa njima, ali u suštini o njima malo znamo. I dalje ranjivi, najčešće marginalizovani, lošeg materijalnog stanja i obrazovanja. Romi su u Herceg Novom u saradnji sa lokalnom upravom uspjeli da većinu ovih problema prevaziđu. Mladi su u školama, odrasli rade ovdje ili u inostranstvu, rješen je i problem stanovanja.
“Herceg Novi se odlikuje tolerancijom i izraženim suživotom Roma i ostalih stanovnika i getoizacija je manja nego u drugim sredinama u Crnoj Gori”, tvrdi generalni sekretar evropske unije “Jekhipe” Mehmet Beriša.
“Slobodna”, svoja i drugačija ostala je jedino četrdesetsedmogodišnja Stanka Adžović. Dobila je svoj krov nad glavom, ali za poslom nije trčala. Radije se i danas obrati svojim sugrađanima, neposredno, pozdravljajući sa “sestro” ili “brate” i zatraži “koju paru”… Najčešće je i dobije, ali se ne ljuti ni kada joj ljudi ne pruže ono što traži. Kao bujicu izgovara dobre želje, da svi budu srećni, zdravi i veseli, i žene, i muževi i djeca… To podjeli sa svima.
“Moram da se snađem, jer nema ko drugi da mi pomogne . A Novljani su dobri , pomognu. Pomognu i turisti. Svi me vole. Primam i mjesečnu pomoć iz Socijalnog”, kaže Stanka
A kada završi “radni dan” nerijetko sjedne u prvi kafić i mirno popije svoju kafu. I vlasnici kafića Stanki opraštaju dug, a ona opet blagosilja…Novljani je susreću skoro svakodnevno, uglavnom u centru grada. Ljeti kada je savlada umor, sjedne na kamene pločnike pusti radio na baterije od koga se ne odvaja pa i zapjeva……
Lani je imala tešku bolest, pa potom operaciju u Podgorici . Bila je 15 dana u bolnici . Kaže da je slijedila upustva ljekara i da je zato ostala živa. Iako potiče iz mnogočlane porodice, njeni roditelji su imali jedanaestoro djece, Stanka je naučila da se oslanja na sebe i humanost nepoznatih ljudi.
Udavala se dva puta i živjela u Kotoru i u Bijeloj. “Razvela sam se jer muževi nisu htjeli da me slušaju.Ovaj drugi doveo me je u kuću u kojoj nije bilo ni vode , ni struje. Nisam htjela to da trpim”, kaže Stanka odlučna da sudbinu uzme u svoje ruke.
Rođena je u Kotoru, ali cijeli život provela je u Herceg Novom. Nikada nije išla u školu. “Niko mi nije rekao da moram da idem u školu, ali dobro mi je i ovako”, kaže Stanka.
Mladi Romi i njihovi roditelji, za razliku od Stanke, shvataju važnost obrazovanja. “Crna Gora je lider u politici upisa romske djece u osnovnu školu, jer nijedno nije ostalo van školskih klupa. Uvjeren je da bi uz više organizovane pomoći bilo manje djece koja neredovno pohadjaju ili ne zavšre osnovnu školu”, ističe Beriša. Navodi i da je iz Herceg Novog troje svršenih visokoškolaca i dvoje studenata romske nacionalnosti.
U život kažu treba uložiti nešto po čemu će nas pamtiti i kada odemo…Stanka je uprkos svim nevoljama, odnedavno i bolesti, u svoj pa i u naše živote uložila radost!
Naši Romi
U hercegnovskoj opštini živi 254 Roma i 25 Egipćana. Većina živi u prigradskim naseljima , a u najveći bokeljski grad preko 60 odsto te populacije doselilo se prije 1991. godine. Samo trećina Roma i Egipćana ima stalno zaposlenje, većina za život zaradjuje radeći sezonske poslove ili sakupljajući i prodajući sekundarne sirovine. Prosjačenjem ili od tudje pomoći živi 10 odsto Roma u hercegnovskoj opštini.
“Kada je riječ o zaposlenosti Roma onda treba imati u vidu da oni žive u brojnim porodicama čiji su članovi veoma solidarni . Tako se dešava da rade dva brata ili dva člana porodice koji ulažu u zajedničko domaćinstvo i na taj način se manje osjeti ako radno sposoban član ne radi”, objašnjava Beriša. Kaže da je veliko problem nezaposlenost žena, posebno mladih i školovanih.
/S.Kosić/
