Povodom svetkovine Dana mrtvih ili Dušnog dana, večeras je u Kotoru održano bogosluženje na groblju Sv. Franja na Gurdiću, na kotorskom svetom polju-Campo Santo.
Kotorski Campo Santo najstarije je gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, jedinstveno na našoj obali na kojem su tokom srednjeg vijeka sahranjivani, plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica, kao i mnogi drugi Kotorani koji su nas zadužili da imamo Kotor ovakav kakav je danas, grad upisan na Listu svjetske kulturne baštine.
Iako sama riječ groblje asocira na svijet mrtvih, ovi grobovi pružaju brojna svjedočanstva o životu ljudi koji su u njima sahranjeni, a samim tim i o vremenu i gradu u kojem su živjeli. Ovo mjesto nije samo arheološko nalazište ili spomenik kulture, ima tu nešto mnogo dublje…
Koliko ste puta prošli od Gurdića prema raskrsnici ili obratno a da niste obratili pažnju na to da se, sakriven iza suvenirnice, kioska za novine i samoposluge, često zarastao u travu i šiblje, ponekad prekriven kesama, a ponekad i potopljen nalazi jedan od najvrijednijih kotorskih dragulja, kotorski Campo Santo ili sveto polje, kotorsko srednjevjekovno groblje uz srušeni samostan Sv. Franja koji je, davne 1288. godine osnovala kraljica Jelena Anžujska, žena kralja Uroša I.
Za ovaj dragulj nažalost, nijedna gradska vlast do sada nije učinila ništa da ga zaštiti od propadanja tako da je danas postao slika i prilika nemara i obezvrijeđivanja našeg naslijeđa, naše kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
Prije desetak godina, na inicijativu sada pok. don Antona Belana, četvorica Kotorana, don Tonći, Anto Palma, Slavko Dabinović i Saša Dender počeli su sa paljenjem lumina na franjevačkom groblju, odavajući pomen Kotoranima koji počivaju na tom groblju, da bi, u zadnje dvije godine, bogosluženje na franjevačkom groblju bilo uvršteno u raspored svetkovina kotorske biskupije povodom Svih Svetih i Dušnog dana.
Kotorski Campo Santo najstarije je gradsko groblje ne samo u Kotoru, već i mnogo šire, jedinstveno na našoj obali na kojem su tokom srednjeg vijeka sahranjivani Kotorani, plemići, pisci, zanatlije, crkvena lica, tu su grobnice čuvenih kotorskih porodica Drago, Bolica, Grubonja, Bizanti, tu je i grob Novaka Kovača, zlatara Miha Spice, vjerovatno i grob fra Vite maloga brata iz Kotora koji je sagradio najljepši spomenik srpske srednjevjekovne arhitekture Visoke Dečane, kao i mnogih drugih Kotorana koji su nas zadužili da imamo Kotor ovakav kakav je danas, grad upisan na Listu svjetske kulturne baštine. Iako sama riječ groblje asocira na svijet mrtvih, ovi grobovi pružaju brojna svjedočanstva o životu ljudi koji su u njima sahranjeni, a samim tim i o vremenu i gradu u kojem su živjeli, to je izvanredna slika života preslikana na kamene nadgrobne ploče…
